Prolog je uvodni dio književnog djela. Neki prolozi mogu započeti tako što će čitatelju dati pozadinske informacije koje su relevantne za priču. Druge vrste, međutim, čitatelju mogu dati buduće informacije, a priča će na kraju dovesti do događaja opisanih u prologu. Prolog također može biti napisan s drugačije točke gledišta od ostatka priče.
Pisci ponekad koriste prologe kako bi predstavili književno djelo. Sve vrste prologa obično su slične kratkim pričama, ali se povezuju s većom pričom koja slijedi. Oni se obično nalaze na početku romana.
Povijesni prolozi jedan su od četiri glavne vrste prologa, a oni obično daju pozadinske informacije o radnji priče. Mogu se koristiti za opisivanje nedavnih ili dalekih prošlih događaja. Priče koje su smještene u drugo vrijeme ili na drugo mjesto mogu imati koristi od ovih vrsta prologa, a često se koriste u povijesnim ili znanstvenofantastičnim romanima.
Još jedan od češćih tipova prologa koji opisuje prošle događaje je prolog protagonista prošlosti. Ova vrsta prologa opisuje važan događaj koji se protagonistu dogodio u prošlosti. Pisci koriste ovu vrstu prologa kako bi pomogli čitateljima razumjeti zašto je protagonist takav kakav jest. Na primjer, ako pisac započne priču o jednonogom čovjeku, čitatelji će najvjerojatnije biti zbunjeni zašto on ima samo jednu nogu. Umjesto toga, pisac može napraviti kratki prolog koji opisuje nesreću u kojoj je protagonist izgubio nogu.
Drugi prolozi također mogu biti postavljeni u budućnost, umjesto u prošlost. Ove vrste prologa obično opisuju događaje koji se događaju nakon glavne radnje priče. Opisani događaji mogu se dogoditi nakon cijele priče ili negdje blizu sredine ili kraja priče. Čitatelji su tada obično dovoljno zaintrigirani da nastave čitati priču kako bi saznali zašto su se ti događaji dogodili.
Neki prolozi također nude drugačije gledište od ostatka priče. Oni se mogu smjestiti u prošlost ili sadašnjost, ali moraju ponuditi drugačije gledište lika, osim glavnog junaka. Često će čitatelju dati informacije koje protagonist sazna tek kasnije. Oni su obično češći u kriminalističkim ili misteriozničkim romanima, a obično su napisani sa stajališta kriminalca.