Psihotični poremećaji koji muče nečiji um mogu poremetiti logično razmišljanje i promijeniti percepciju stvarnosti. Zabludna uvjerenja, halucinacije, iracionalne misli i radnje, paranoja i nasilno ponašanje često se javljaju kada postoji ova vrsta mentalnog stanja. Najčešće varijacije psihotičnih poremećaja uključuju shizofreniju te delusionalne i paranoične poremećaje. Kada su stariji građani pogođeni, stanje može biti poznato kao parafrenija.
Najčešća svojstva psihotičnih poremećaja uključuju paranoično i deluzijsko razmišljanje. Pojedinac se može osamiti jer vjeruje da se drugi urotiraju da ga povrijede. Može se verbalno obrušiti na prijatelje i voljene osobe ili čak postati fizički nasilan. U svijesti psihički poremećene osobe, on se štiti od ljudi koji se protiv njega zavjere. U stvarnosti, naravno, to jednostavno nije tako.
Slušne i vizualne halucinacije također su česte kod osoba koje pate od psihotičnih poremećaja. Na primjer, shizofreničari mogu čuti glasove koji pripadaju ljudima koji više ne žive – ili razgovarati s ljudima koji ne postoje u stvarnom svijetu. Glasovi im mogu reći da rade čudne ili nasilne stvari. Ljudi s ovim poremećajem mogu se osjećati prisiljeni poslušati naredbe svojih halucinacija, što predstavlja niz opasnosti za sebe i druge.
Pojava psihotičnih poremećaja može imati različite uzroke. Ponekad su vanjski utjecaji glavni čimbenik. Na primjer, uzimanje lijekova na recept ili rekreativna uporaba droga može ubrzati stanje. Tumor mozga ili ozljeda glave također mogu izazvati nenormalno razmišljanje i iracionalno ponašanje kod određenih pacijenata. U nekim slučajevima, psihoza se izliječi kada se ukloni izvor poremećaja, kao što je tumorska masa.
Ponekad se psihotični poremećaji razvijaju kod ljudi koji su pretrpjeli niz traumatskih događaja ili izvanrednog zlostavljanja. Kod ovih osoba njihov mozak praktički stvara alternativnu stvarnost. Mozak to čini kao mehanizam suočavanja kada je stvarnost previše bolna i nepodnošljiva. Kada se psihoza pojavi iz ovih razloga, obično se javlja tijekom tinejdžerskih godina ili u ranoj odrasloj dobi.
U kasnijim godinama, stariji građani bez prethodnih znakova mentalne bolesti mogu iznenada pokazati znakove psihotičnih poremećaja, poput parafrenije. Mogu postati paranoični, vjerujući da im drugi žele nanijeti fizičku štetu ili ukrasti njihove stvari. I njima govor često postaje težak. Mogu koristiti besmislene riječi da bi se izrazili, samo da bi postali frustrirani kada ih nitko ne razumije. Posljedično, počinju se povlačiti od prijatelja i voljenih.
Ovisno o razmjeru psihoze, planovi liječenja mogu varirati. Neki pacijenti zahtijevaju stalno praćenje za vlastitu dobrobit i sigurnost drugih. U tim slučajevima, bolnička ustanova za mentalno zdravlje često je najbolja opcija. Drugi se mogu liječiti lijekovima i psihoterapijom na ambulantnoj osnovi. Psihijatar će često dati preporuke na temelju dijagnoze i opsega pacijentove mentalne bolesti.