Rashladni plin je kemijski proizvod koji se koristi u hladnjacima, zamrzivačima, klima uređajima i jedinicama za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju (HVAC). Ovi plinovi, koji imaju vrlo niske točke isparavanja, kondenziraju se pod pritiskom kako bi se ohladio zrak. Procesom uzastopnog isparavanja i kondenzacije plinova, toplina se izvlači iz zraka i temperatura unutar prostorije ili jedinice se smanjuje. Različite vrste rashladnih plinova uključuju klorofluorougljik (CFC), hidroklorofluorougljik (HCFC), hidrofluorougljik (HFC), perfluorougljik (PFC) i mješavine napravljene od amonijaka i ugljičnog dioksida.
Prvi hladnjaci izgrađeni od 1800-ih do 1920-ih prvenstveno su koristili otrovne plinove kao što su amonijak (NH3), metil klorid (CH3Cl) i sumporov dioksid (SO2). Nažalost, jedinice su povremeno propuštale i uzrokovale nekoliko smrtnih slučajeva, što je potaknulo industriju hlađenja da uloži zajednički napor u pronalaženju sigurnijeg rashladnog plina. Rezultat je bio otkriće plina klorofluorougljika (CFC), koji je bio mješavina klora, fluora i ugljika. Freon® je postao zaštitni znak za plin CFC koji se prvenstveno koristio kao rashladno sredstvo. Ovaj plin je bio bezbojan, bez mirisa, nezapaljiv i netoksičan, te je ubrzo postao prevladavajući plin koji se koristio kao rashladno sredstvo.
Sedamdesetih godina 1970. stoljeća znanstvenici su otkrili da kada su CFC-i iscurili u atmosferu, uslijed izlaganja ultraljubičastim zrakama Sunca došlo je do kemijske promjene, što je rezultiralo efektom staklenika i smanjenjem ozona. Od tada je Freon® zabranjen u mnogim zemljama diljem Sjeverne Amerike i Europske unije. U Sjedinjenim Državama, Agencija za zaštitu okoliša (EPA) i Zakon o čistom zraku uspostavili su stroge smjernice za ugradnju, popravak, povrat i recikliranje rashladnog plina. Europska unija (EU) također je uvela stroge kontrole kroz EU propise o F-plinu.
Neke primjene su zamijenile CFC s HCFC, koji su mješavina vodika, klora, fluora i ugljika. Oni imaju kraći životni vijek kada su izloženi atmosferi, što rezultira manjim potencijalnim oštećenjem ozona. Još jedan popularan rashladni plin je HFC, koji ne sadrži klor i smatra se da nema apsolutno nikakav negativan učinak na ozon. PFC-i su umjetne kemikalije koje se sastoje samo od iona fluora i ugljika, a također se smatraju sigurnima za ozon. Ovi zamjenski plinovi i dalje izazivaju zabrinutost za okoliš ako iscure u atmosferu jer se smatraju stakleničkim plinovima i mogu doprinijeti klimatskim promjenama.
Mnoge industrijske primjene vratile su se na prirodni rashladni plin kao što su mješavine amonijaka i ugljičnog dioksida, a istraživanja nastavljaju tražiti ekološki prihvatljivije načine za zadovoljavanje potreba za hlađenjem. Rashladne jedinice također moraju biti izgrađene prema specifičnim standardima, a komercijalne primjene podliježu strogom nadzoru. Mnoge zemlje, kao što su Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo, članice EU-a, Australija, Novi Zeland, Japan i Sjedinjene Države zahtijevaju da tehničari koji rade na svim jedinicama koje sadrže rashladni plin budu licencirani i certificirani.
Hlađenje je imalo značajan pozitivan utjecaj na život i društvo u područjima prehrane, medicine i fizičke udobnosti. Otrovni plinovi ranih dana zamijenjeni su rashladnim plinom koji djeluje učinkovito i ne predstavlja opasnost po zdravlje. Zabrinutost za okoliš postoji u vezi s upotrebom ovih spojeva, no mnogi vjeruju da su strogi standardi za opremu i održavanje ublažili svaki negativan utjecaj na okoliš.