Koje su različite vrste refleksoloških tretmana?

Refleksologija je tretman kojim se vrši blagi pritisak na stopala, ruke i uši kako bi se promicalo dobro zdravlje cijelog tijela. Postoje brojne vrste refleksoloških tretmana koji se mogu koristiti za liječenje svega, od boli u sinusima i migreni do stresa i probavnih problema. Iako su stopala, ruke i uši najčešća mjesta, refleksologija se može raditi i na licu.

Tradicionalno, tretmani refleksologije usmjereni su na lociranje točaka pritiska u stopalima. To je razumljivo, budući da stopala nose otprilike 7,000 živčanih završetaka, što ih čini vrlo osjetljivim na dodir. Mape stopala vizualni su opisi koji će dio tijela biti stimulirani pritiskom na određena područja stopala. Na primjer, prema ovim kartama, mozak može imati koristi od pritiska na vanjski dio palca, dok se trbuh može stimulirati nježnom masažom blizu gornjeg dijela srednjeg dijela stopala. Refleksologija ruku je vrlo slična.

Kao i tretmani refleksologije stopala i šaka, refleksologija uha zahtijeva korištenje mapiranja točaka pritiska. Međutim, za razliku od druga dva područja, tretmani usmjereni na uho koriste delikatniji pritisak, za razliku od široke masaže koja se često koristi za veće dijelove tijela. Refleksološki tretmani lica također koriste mapiranje; međutim, refleksologija lica koristi drugačiji sustav, poznat kao Andska plemenska mapa tijela. Tretmani lica često se sastoje od masaže na zacrtanim točkama pritiska, nakon čega slijedi nježna stimulacija 12 energetskih meridijanskih točaka lica.

Neki tretmani refleksologije imaju specifičniji fokus, kao kod rodiljne i dječje refleksologije. Refleksološki tretmani za rodilje mogu se provoditi majkama prije začeća, tijekom trudnoće ili tijekom poroda. Kaže se da ova praksa pomaže ženi da se dovoljno opusti da omogući začeće i olakša proces rađanja, kao i da ublaži određene simptome povezane s trudnoćom kao što su mučnina, umor i oticanje ekstremiteta. Dječja refleksologija se obično izvodi na stopalima i kaže se da pomaže u smirivanju simptoma određenih bolesti, kao i ublažavanju nesanice i probavnih problema kojima su neke bebe sklone. Iako se smatra da su ovi tretmani učinkoviti, mnogi smatraju da se ne smiju provoditi na djeci mlađoj od mjesec dana.