Pisci, oglašivači i političari koriste mnoge retoričke taktike kako bi uvjerili slušatelje ili čitatelje da prihvate argumente koje iznose. Najosnovniji način podjele retoričkih taktika je klasificirati ih kao one koje se odnose na etos, patos ili logos. Etos se odnosi na vjerodostojnost, pouzdanost i karakter pisca ili govornika i može se pozvati na korištenje taktika kao što je exemplum. Patos je poziv na emocije slušatelja, koji može koristiti tehnike poput personifikacije. Konačno, logos je korištenje logike za stvaranje argumenata ili ukazivanje na pogreške u argumentiranju protivnika, često učinjeno korištenjem silogizama, logičke taktike.
Postoji nekoliko različitih retoričkih taktika, a one se obično mogu klasificirati kao one koje se odnose na patos, etos ili logos. Taktike se inače nazivaju retoričkim sredstvima, a u biti su tehnike koje se koriste kako bi se privukle publici i natjerale ih da se slažu ili ne slažu s argumentom koji se iznosi. Na primjer, političar može koristiti hiperbolu kako bi preuveličao probleme s politikom drugog političara, izazivajući tako emocionalnu, patosnu reakciju u publici.
Patos je skupina retoričkih taktika koje privlače emocije slušatelja ili čitatelja. Cilj je stvoriti emocionalni odgovor u publici koji ih potiče da se slože s argumentom. Na primjer, političar koji želi dobiti moć može upotrijebiti taktiku personifikacije da opiše stanje u zemlji na emotivniji način. On ili ona mogu reći “zemlja leži krvava, bolesna i napuštena na hladnom podu, a moj protivnik to odbija priznati”, kako bi izazvao emocionalni odgovor u publici.
Etos je još jedna skupina retoričkih taktika koje se obično koriste za dodavanje vjerodostojnosti argumentu ili njegovo uklanjanje. Posebno se usredotočuje na kvalitete govornika, za razliku od sadržaja argumenta koji se iznosi. Taktike koje se odnose na etos, kao što je exemplum, omogućuju govorniku da pomakne fokus sa stvarnog sadržaja rasprave na kvalitete osobe koja iznosi argument. Na primjer, političar može koristiti exemplum – latinski za “primjer” – da pokaže kako je njegov ili njezin protivnik lagao u prošlosti kako bi diskreditirao ono što govori. To bi se moglo učiniti tako da se kaže “ovo dolazi od mog protukandidata, koji je obećao smanjiti sve poreze prije nego što je izabran, ali je onda podigao porez na dohodak prvog dana na dužnosti.”
Logos je posljednja skupina retoričkih taktika, a fokusira se ili na ukazivanje na logičke nedostatke u argumentima protivnika ili na stvaranje savršeno logičnih argumenata. Svaka taktika koja koristi logiku, kao što je silogizam, može potpasti pod tip logosa. Na primjer, reklama može implicitno ili eksplicitno navesti hipotetski silogizam: „Ako imate loš zadah, onda se nikome nećete svidjeti. Ako koristite proizvod X, nećete imati loš zadah, dakle, ako koristite proizvod X, onda ćete se svidjeti ljudima.” Ovo je formulirano kao silogizam, ili trodijelni argument, koji dodaje uvjerljivost, ali također sadrži grešku na koju protivnik može ukazati kako bi se suprotstavio argumentu.