Kemoterapija, tretman koji se daje u svrhu ubijanja stanica raka, može se provoditi na različite načine. Treba napomenuti da se režimi kemoterapije mogu davati kroz različite dijelove tijela. Osim toga, postoji nekoliko različitih režima kemoterapije kao što su adjuvantna kemoterapija, primarna kemoterapija i kombinirana kemoterapija.
Režimi kemoterapije mogu se davati na različitim mjestima u tijelu ovisno o vrsti raka te ovisno o pacijentu i onome što bi bilo najučinkovitije. Na primjer, režimi kemoterapije mogu se dati injekcijom u mišiće, kožu, vene, arterije ili tumor. Režimi kemoterapije također se mogu davati na usta, ubrizgavati u kralježničnu tekućinu, nanositi na kožu ili se mogu davati u peritonealnu šupljinu.
Adjuvantna kemoterapija je vrsta terapije u kojoj se pacijentima daje antikancerogeno liječenje nakon uklanjanja glavnog tumora. Ova vrsta kemoterapije daje se za napad na stanice raka koje ostaju nakon uklanjanja glavnog tumora. Adjuvantna kemoterapija se koristila kod osteogenog sarkoma, kolorektalnog karcinoma, Wilmsovog tumora i raka dojke. Učinkovitost adjuvantne kemoterapije ovisi o određenoj dozi i pitanjima kao što su rezistencija na lijekove i nuspojave.
Primarna kemoterapija, koja se ponekad naziva indukcijska kemoterapija ili neoadjuvantna kemoterapija, odnosi se na proces korištenja kemoterapije kao glavnog ili primarnog liječenja za pacijenta. Na primjer, osobe koje imaju limfome, Hodgkinovu bolest, embrionalni rabdomiosarkom, rak pluća, analni rak, rak dojke, rak grkljana, sarkom mekog tkiva, rak glave i vrata, rak mokraćnog mjehura i neke vrste raka u dječjoj dobi obično imaju kemoterapiju kao primarni tretman dati prije zračenja ili operacije. Primarna kemoterapija nastoji smanjiti veličinu tumora kako bi kirurzima olakšala njihovo uklanjanje. Također, primarna kemoterapija olakšava liječenje zračenjem jer poboljšava dotok krvi u tumor, što čini vjerojatnijim da će zračenje utjecati na rak.
Doduše, neki karcinomi su otporni na lijekove. Dakle, ako su stanice raka otporne na lijekove, manja je vjerojatnost da će primarna kemoterapija biti učinkovita. Također, postoji opasnost od toksičnosti u tijelu ako se daje previše kemoterapije.
Kombinirani režimi kemoterapije uključuju slučajeve kada se za liječenje raka daje više od jednog lijeka. Korištenje kombinacija može biti korisno jer postoji veća vjerojatnost uništavanja stanica raka. No, toksičnost lijekova potencijalna je opasnost kada se koristi više od jednog lijeka. Druga potencijalna opasnost mogla bi biti da u istraživanju provedenom na miševima, kemoterapijski lijekovi uzrokuju dugotrajna oštećenja u mozgu ubijanjem neuralnih stanica i oligoendrocita koji čine mijelinsku izolaciju, koja je neophodna za normalno funkcioniranje neurona. Stoga onkolog mora imati na umu ove stvari pri određivanju liječenja.