Nevladina organizacija (NVO) može biti strukturirana prema različitim shemama ili planovima koji određuju kako ona djeluje. Ove sheme odlučuju kome će organizacija služiti, koje će joj biti osnovne usluge, gdje će djelovati i kako će provoditi svoje programe. Da je nevladina organizacija profitni subjekt, ova vrsta odlučivanja rezultirala bi poslovnim planom. Kao neprofitna organizacija, nevladina organizacija koristi te odluke kao osnovu za svoj strateški plan i opravdanje svog postojanja kao dobrotvornog subjekta.
Jedna od glavnih razlika u shemama NVO-a određuje kome će organizacija služiti. Neprofitna organizacija može odlučiti djelovati kao organizacija za članstvo i služiti samo onim ljudima koji se pridruže. Ova vrsta organizacije osmišljava programe za promicanje najboljeg interesa svog članstva, a funkcionira na temelju glasovanja članstva. Alternativno, nevladina organizacija može odlučiti služiti široj javnosti. U ovom slučaju, organizacija djeluje kao javno povjerenstvo, nadzirano od strane upravnog odbora koji ima fiducijsku dužnost donositi odluke koje promiču misiju neprofitne organizacije.
Druga razlika u shemama nevladinih organizacija odnosi se na njihove osnovne usluge. U trenutku kada je neprofitna organizacija organizirana, ona navodi misiju koja će definirati vrste aktivnosti u kojima će organizacija općenito biti ovlaštena sudjelovati u budućnosti. Nevladine organizacije su kategorizirane na temelju ove izjave o misiji. Različite vrste temeljnih shema usluga uključuju ljudske usluge, pitanja okoliša i gospodarski razvoj.
Nevladina organizacija također planira kako će djelovati tako što će osmisliti shemu za rješavanje opsega svojih usluga. Različite vrste programa nevladinih organizacija u ovoj kategoriji uključuju lokalni opseg ili opseg utemeljen na zajednici, nacionalni ili međunarodni opseg. Na lokalne i nacionalne programe dodatno utječe izbor mjesta ugradnje subjekta, koji će kontrolirati način na koji organizacija vodi ostatak svog poslovanja. U okviru međunarodnog izbora je odluka o osnivanju u zemlji poslovanja ili o osnivanju u jednoj zemlji, ali samo pružanju usluga u drugoj. Ponekad će međunarodne nevladine organizacije učiniti potonje kako bi osigurale adekvatnu bazu za prikupljanje sredstava, dok obavljaju misiju u stranoj zemlji.
Posljednja komponenta osnovnih shema nevladinih organizacija uključuje odluku koja se tiče filozofije programa. Neprofitne organizacije moraju odlučiti o teoriji promjene ili načinu na koji će njihova posebna kombinacija usluga napraviti razliku. Postoji mnogo različitih vrsta teorija koje mogu voditi misiju nevladine organizacije. Jedan od najpopularnijih je transformacijski razvoj, gdje neprofitne organizacije snabdijevaju vođe zajednice znanjem i resursima da sami upravljaju promjenama. Drugi je razvoj ekonomske zajednice, gdje se programska sredstva usmjeravaju prema ključnim ekonomskim pokazateljima kako bi se potaknula društvena poboljšanja.