Koje su različite vrste softvera?

Postoji mnogo različitih vrsta softvera, što može biti malo zbunjujuće za neupućene. Slijedi kratka definicija svake vrste i razlike između njih.

Maloprodajni softver: Ovaj se tip prodaje na policama maloprodajnih trgovina. Uključuje skupu ambalažu dizajniranu da upadne u oči kupaca i, kao takva, općenito je skuplja. Prednost maloprodajnog softvera je u tome što dolazi s tiskanim priručnicima i uputama za instalaciju, koji nedostaju u tiskanom obliku iz gotovo svake druge kategorije. Međutim, kada tiskani priručnici i upute nisu potrebni, verzija za preuzimanje s interneta bit će jeftinija, ako je dostupna.

OEM softver: OEM je skraćenica za “Proizvođač originalne opreme” i odnosi se na onaj koji se prodaje na veliko preprodavačima, dizajniran da bude u paketu s hardverom. Na primjer, Microsoft ima ugovore s raznim tvrtkama uključujući Dell Computers, Toshibu, Gateway i druge. Microsoft svoje operativne sustave prodaje kao OEM softver po sniženoj cijeni, bez maloprodajnog pakiranja, priručnika i uputa za instalaciju. Preprodavači instaliraju operativni sustav prije nego što se sustavi prodaju i OEM CD se isporučuje kupcu. “Priručnik” se sastoji od izbornika Help koji je ugrađen u sam program. OEM softver nije legalan za kupnju odvojeno od originalnog hardverskog sustava.

Shareware: Ovaj softver se može preuzeti s Interneta. Licence se razlikuju, ali obično je korisniku dopušteno isprobati program besplatno, u razdoblju navedenom u licenci, obično trideset dana. Na kraju probnog razdoblja mora se kupiti ili deinstalirati. Neki shareware uključuje interni sat koji onemogućuje program nakon probnog razdoblja osim ako nije naveden serijski broj. Drugi dizajni shareware-a i dalje rade s “nag” zaslonima, potičući korisnika da kupi program.

Crippleware: Ovaj softver je sličan sharewareu osim što će ključne značajke prestati raditi nakon što probno razdoblje završi. Na primjer, funkcija “spremi”, funkcija ispisa ili neka druga vitalna značajka potrebna za učinkovito korištenje programa može postati neupotrebljiva. To “osakaćuje” program. Druge vrste crippleware-a uključuju osakaćene funkcije tijekom probnog razdoblja. Kupnja je neophodna za otključavanje osakaćenih značajki.
Demo softver: Demo softver nije namijenjen kao funkcionalni program, iako može dopustiti djelomično funkcioniranje. Uglavnom je dizajniran da pokaže što je kupljena verzija sposobna učiniti, a često radi više kao automatizirani vodič. Ako osoba želi koristiti program, mora kupiti potpuno funkcionalnu verziju.
Adware: Ovo je besplatni softver koji podržavaju reklame ugrađene u sam program. Neki oglasni programi zahtijevaju live Internet feed i koristi stalnu propusnost za učitavanje novih oglasa. Korisnik mora vidjeti ove oglase u sučelju programa. Onemogućavanje oglasa protivno je licencnom ugovoru. Adware nije osobito popularan.
Špijunski softver: Spyware je obično besplatan, ali može biti i shareware. Tajno “telefonira kući” i šalje podatke natrag kreatoru špijunskog softvera, najčešće bez znanja korisnika. Na primjer, multimedijski player može profilirati koje glazbene i video datoteke program treba reproducirati. Ove informacije mogu se pohraniti s jedinstvenom identifikacijskom oznakom povezanom s određenim programom na korisnikovom stroju, mapirajući odnos jedan-na-jedan. Koncept špijunskog softvera vrlo je nepopularan, a mnogi programi koji koriste protokole špijunskog softvera bili su prisiljeni to otkriti korisnicima i ponuditi sredstva za isključivanje funkcija izvješćivanja. Drugi špijunski programi otkrivaju protokole u svojim licencama, a prihvaćanje značajke špijunskog softvera uvjetuje ugovor za korištenje softvera.
Freeware: Freeware se također može besplatno preuzeti s interneta. Često je besplatni softver besplatan samo za osobnu upotrebu, dok je za komercijalnu upotrebu potrebna plaćena licenca. Besplatni softver ne sadrži špijunski ili adware. Ako se utvrdi da sadrži bilo koje od ovih, reklasificira se kao takvo.
Softver javne domene: ovo je besplatan softver, ali za razliku od besplatnog softvera, nema određenog vlasnika autorskih prava ili ograničenja licence. To je jedina vrsta koju korisnik može zakonski mijenjati za svoje potrebe.
Ljudi se potiču da pažljivo čitaju licence prilikom instaliranja softvera jer se one uvelike razlikuju.