Iako postoji nekoliko različitih vrsta udaljenog računalnog softvera koji je dostupan, većina softvera ove vrste je dizajnirana da omogući osobi pristup svom računalu s udaljene lokacije putem mreže, kao što je Internet. Ova vrsta programa može se instalirati na računalo, obično pružajući metodu zaštićenu lozinkom kojom se tom računalu može pristupiti putem mreže, bilo lokalne ili šire. Postoje i neke vrste udaljenog računalnog softvera dizajniranog za rad s drugim programima ili dijelovima hardvera, kao što je daljinski pristup web kameri ili sigurnosna upozorenja o pristupnim sustavima.
Udaljeni računalni softver obično se odnosi na bilo koju vrstu softverskog programa koji osobi omogućuje pristup nekim funkcijama na računalu s udaljene lokacije. To se može učiniti na više različitih načina, a obično se odnosi samo na legitiman i legalan pristup udaljenom sustavu. Neki zlonamjerni softverski programi mogu nekome omogućiti neovlašteni pristup udaljenom računalnom sustavu, ali to obično nisu legalni programi.
Jedna od najčešćih vrsta udaljenog računalnog softvera je program koji omogućuje pristup računalu i korištenje s udaljene lokacije. Neka računala koje je dizajnirao proizvođač računala imaju instalirane takve programe, omogućujući internetskoj tehničkoj podršci da “preuzme” računalo osobe dok pomaže u rješavanju problema. To često nekome omogućuje pristup sistemskim datotekama na računalu, ali možda neće dopustiti osoblju tehničke podrške pristup osobnim datotekama na tom računalu.
Udaljeni računalni softver također može koristiti netko tko je instalirao program na svoje računalo. To obično stvara vezu zaštićenu lozinkom za to računalo i omogućuje korisniku da pristupi tom računalu s bilo kojeg udaljenog mjesta koje je povezano putem mreže. Netko bi mogao instalirati ovu vrstu udaljenog računalnog softvera na računalo, povezati to računalo s internetom, a zatim moći pristupiti svojim datotekama na tom računalu s bilo kojeg drugog računala s internetskom vezom.
Postoje i udaljeni računalni softverski programi dizajnirani za rad s drugim hardverom ili softverom instaliranim na računalu. Neke web kamere, na primjer, mogu se spojiti na računalo i pristupiti im daljinski. To nekome omogućuje da s udaljene lokacije vidi što snima njegova ili njezina web kamera, dopuštajući takvoj kameri da djeluje kao nadzorni sustav. Neki sigurnosni programi čak mogu obavijestiti osobu na daljinu kada se pristupi njenom računalu, obično putem e-pošte ili tekstualne poruke na telefon osobe.