Postoji nekoliko vrsta softvera za računalnu privatnost, od kojih je većina dizajnirana da spriječi internetske poslužitelje ili viruse da prate informacije o korisniku dok su na mreži. Uobičajena kategorija softvera, poznata kao softver za anonimno pregledavanje, skriva stvarnu adresu računala i druge informacije o korisniku i računalu koje se koristi. Drugi je poznat kao blokator internetskog protokola (IP) i omogućuje zanemarivanje određenih web-mjesta ili adresa kako se informacije ne mogu slati ili primati s njih. Softver za šifriranje može zaštititi sadržaj datoteka ili internetskih poruka tako da bilo tko tko presretne poruku neće je moći dešifrirati. Konačno, postoji softver dizajniran za uklanjanje informacija s računala koji bi mogli otkriti osobne podatke, navike pregledavanja ili lozinke u slučaju da je tvrdi disk ugrožen.
Anonimno pregledavanje postiže se softverom za računalnu privatnost koji koristi proxy poslužitelje i druge metode kako bi zapravo sakrio pravi identitet korisnika i zadržao skrivenim lokaciju i IP adresu računala. To može pomoći u sprječavanju kolačića za praćenje, virusa i zlonamjernog softvera da ciljaju korisnika za krađu podataka ili prikupljanje informacija. Također može spriječiti napade na računalo ili mrežu. Potencijalni problem s korištenjem softvera za anonimno pregledavanje je taj što neka web-mjesta, posebno web-mjesta e-trgovine i web-mjesta koja zahtijevaju određenu korisničku prijavu, mogu sama blokirati pristup korisnicima bez valjane IP adrese koja nije proxy.
Softver za blokiranje IP-a daje mogućnost definiranja određene web stranice ili niza web-mjesta tako da se informacije neće primati niti prenositi između njih i računala korisnika. Korištenjem softvera za računalnu privatnost za blokiranje IP-a, web-mjesta koja se koriste za prikupljanje informacija od korisnika mogu se blokirati dok je veća web stranica još uvijek dopuštena ispravno funkcionirati. Programi poput blokatora oglašavanja za web preglednike ponekad koriste ovu vrstu zaštite.
Računalni softver za privatnost koji izvodi enkripciju složeniji je od ostalih vrsta jer zahtijeva više od jednog korisnika da bi program bio instaliran. Ovaj softver će uzeti blokove teksta, datoteka ili slika i koristiti snažne algoritme šifriranja kako bi zamaglio podatke, čineći nemogućim čitanje bez lozinke ili ključa za šifriranje. Time se održava privatnost sprječavajući zlonamjerne hakere između izvora i odredišta da uzročno čitaju e-poštu koja prolazi kroz nezaštićene poslužitelje.
Neki softver za računalnu privatnost ugrađen je izravno u web preglednike i operativne sustave, a dostupan je i kao samostalni programi. To su tipovi koji mogu izbrisati dokaze o navikama pregledavanja interneta, informacije i lozinke s lokalnog tvrdog diska. Ove informacije, čak i ako ih korisnik nije posebno spremio, mogu biti dostupne u predmemoriji sustava ili preglednika ili u kolačićima preuzetim s web-mjesta. Redovito brisanje ovih informacija može pomoći u održavanju čistog sustava koji štiti privatnost korisnika.
Konačno, posljednja linija obrane u softveru za računalnu privatnost su skeneri virusa i zlonamjernog softvera. To su programi koji mogu proći kroz sve datoteke na računalnom sustavu, locirajući i uklanjajući zlonamjerne programe koji bi mogli raditi bilo što, od zapisivanja pritisaka na tipke do preusmjeravanja web pretraživanja. Iako se novi računalni virusi stvaraju svaki dan, mnogi od starijih virusa još uvijek su aktivni na webu i ponekad mogu biti skriveni u inače benignom preuzimanju.