Postoji mnogo različitih vrsta starinskih peći. Neke od ovih peći dobile su nazive prema svojim oblicima, kao što su lonac peći, peći s cilindrom, stupne peći i kutijaste peći. Drugi uobičajeni stilovi antiknih peći uključuju osnovne plamenike, Franklin i salonske peći. Neke od kasnijih antiknih peći bile su dizajnirane za rad na prirodni plin ili propan.
Većina starinskih peći bila je izrađena od lijevanog željeza. Neki su bili dizajnirani za izgaranje drva, a neki su bili dizajnirani za loženje ugljena. Nekoliko stilova je dizajnirano za sagorijevanje bilo kojeg izvora goriva. Starinske peći su korištene i za kuhanje i za grijanje, a neki stilovi su dizajnirani da budu vještiji u jednoj aktivnosti od druge.
Trbušna peć je dobila ime po svom okruglom obliku i imala je izbočinu u sredini. Trbušne peći bile su napravljene od lijevanog željeza i više su bile namijenjene grijanju nego kuhanju, iako se hrana mogla kuhati na vrhu. Koristili su se za grijanje domova, školskih zgrada, skladišta, trgovina i željezničkih stanica. Trbušne peći bile su izvor topline u mnogim povijesnim zgradama i bile su uobičajeno obilježje Americane.
Godine 1742. Benjamin Franklin izumio je ono što je nazvao Pennsylvania štednjak, kasnije nazvan Franklin štednjak. Prije toga, ljudi su svoje domove grijali pomoću kamina, koji su trošili mnogo drva i bili su neučinkoviti. Franklin je stvorio svoju samostojeću peć od lijevanog željeza napravljenu da nalikuje kaminu. Ova peć Franklin koristila je manje drva i grijala zgrade učinkovitije od kamina.
Kutijaste peći su se uobičajeno koristile sredinom 19. stoljeća. Ime su dobili po obliku pravokutnog ložišta. Kutijaste peći služile su uglavnom za grijanje, ali su služile i za kuhanje.
Cilindarske peći postale su popularne u drugoj polovici 19. stoljeća. Ove starinske peći korištene su kao sustavi centralnog grijanja u tvrtkama i domovima. Bile su sposobne za loženje drva ili ugljena, a njihov je cilindrični dizajn zauzimao manje prostora od mnogih drugih modela starinskih peći.
Za grijanje su se također koristile salonske peći, koje su bile dostupne u velikim i malim stilovima. Bili su sposobni sagorijevati ili drva ili ugljen. Neki modeli su imali plamenike na vrhu kako bi se mogli koristiti i za kuhanje, no grijanje je ostalo njihova glavna funkcija.
Stupne peći bile su kasniji dizajn salonske peći. Te su starinske peći imale pravokutna ložišta koja su bila slična kutijastim pećima. Stupne peći dobile su ime po vertikalnim dimnjacima, odnosno stupovima, koji su se uzdizali iznad ložišta i spajali na vrhu.