Osim enkripcije poruke, koja štiti sadržaj poruke, često je poželjno sakriti i samo postojanje poruke. Steganografija je znanost o skrivanju podataka unutar podataka tako da se sama poruka ne može lako pronaći. Neke vrste steganografskih alata uključuju alate temeljene na tekstu, koji skrivaju poruke u slovima teksta; kodiranje IP paketa u zaglavljima datoteka; i skrivanje poruka u slikama ili audio datotekama.
Postoji širok izbor tekstualnih alata za steganografiju. To su obično niskotehnološke metode u kojima se tekst raspoređuje, formatira ili selektivno bira kako bi otkrio neko skriveno značenje. Kao jednostavan primjer, uobičajena steganografska shema uključuje odabir fiksnog slova iz svake riječi u običnoj poruci kako bi se stvorila skrivena poruka. Druga opcija uključuje namještanje maske preko blurb teksta kako bi se otkrila slova ili riječi koje sadrže skrivenu poruku.
Neiskorišteni bitovi zaglavlja Internet Protocol (IP) u paketima Open Systems Interconnection (OSI) mogu se koristiti i kao alati za steganografiju. Korisnici mogu iskoristiti prednost neiskorištenih bitova zaglavlja IP-a u OSI mrežnom sloju, kao što su bitovi Don’t Fragment (DF) ili Više fragmenata (MF), kako bi stvorili prikriveni kanal kroz koji se informacije mogu prenositi u OSI paketima podataka. Jedna od prednosti ovog pristupa je ta što su paketi obično razdvojeni i pomiješani s velikim brojem drugih paketa koji nisu povezani s porukom. Ako jedan paket između milijun paketa koji se prenose, na primjer, sadrži elemente skrivene poruke, a sama skrivena poruka je razbijena među mnogo takvih paketa, otkrivanje poruke ne bi bilo lako.
Alati za steganografiju slike i zvuka postali su vrlo popularni zbog interneta. Slikovne i audio datoteke na Internetu prevladavaju i obično su dovoljno velike da sakriju dobar dio ugrađenog sadržaja. Čak postoji i komercijalno dostupan softver koji može preurediti najmanji značajni bit (LSB) bajtova koji sadrže slikovne i audio digitalne datoteke kako bi se ugradile poruke. Iako promjena ovih bitova degradira kvalitetu slike ili zvuka, degradacija je obično dovoljno mala da se ne može primijetiti golim okom. Ova steganografska tehnika, međutim, ostavlja vidljiv statistički potpis. Korisnici mogu prikriti potpis korištenjem nasumičnih kriptografskih mjera, ali vješt kriptograf bi ga vjerojatno mogao otkriti.
Steganografske aktivnosti, općenito gledano, snažno su potpomognute ogromnim količinama podataka koji se prenose kroz moderno društvo. Bilo koji dio ovog toka podataka može sadržavati skrivene, ugrađene podatke. Steganografske sigurnosne protumjere često su sputane činjenicom da, iako tehnologija postoji za ispitivanje tijeka podataka za steganografske potpise, pokušaj da se to učini može usporiti protok podataka kako se ne isplati.