Različite vrste strateških rizika u poslovanju mogu uključivati nove konkurente, neuspjehe novih proizvoda ili novu tehnologiju koja iznenada zamjenjuje postojeću tehnologiju na tržištu. U različitim trenucima, iznenadna promjena u kupovnom ponašanju potrošača može predstavljati ozbiljan strateški rizik za proizvođače i trgovce na malo. Rast prodajne baze tvrtke također može stagnirati iz raznih razloga, a to bi moglo predstavljati izazov za kontinuiranu profitabilnost tvrtke.
Jedan od češćih scenarija koji može izložiti tvrtku strateškim rizicima je konkurent koji doživi živahan porast prodaje. Na primjer, tvrtka je možda doživjela desetljećima dugu dominaciju na tržištu u prodaji neke vrste softvera. Natjecatelj tada dolazi zajedno s inovativnim softverskim proizvodom koji potrošači preferiraju u odnosu na proizvod prve tvrtke. Rezultirajuća erozija tržišta koju je doživjela prva tvrtka može natjerati tu tvrtku na velika ulaganja u inovacije, u nastojanju da ostane konkurentna novijoj tvrtki.
Snaga brenda može biti čimbenik u načinu na koji tvrtka upravlja strateškim rizicima. Tvrtka koja ima jaku robnu marku među potrošačima često je bolje pozicionirana da izdrži upad konkurencije jer može nastaviti donositi nove proizvode na tržište koji strateški koriste reputaciju marke. Ako tvrtka, na primjer, doživi skandalozan neuspjeh u lansiranju proizvoda koji šteti ugledu marke, ta vrsta strateškog rizika može godinama utjecati na njen ugled.
Ponekad konkurent može narasti dovoljno da poremeti tipičnu dinamiku tržišta. Jednom kada tvrtka dosegne vrlo velik opseg poslovanja, često postiže konkurentske prednosti koje se nazivaju “ekonomija razmjera”. Na primjer, tvrtka s multinacionalnim pogonima može imati stratešku prednost u odnosu na manje konkurente kroz svoju sposobnost da eksternalizira radnu snagu na mjestima gdje su plaće mnogo niže.
Strateški rizici također se mogu pojaviti kada planovi širenja tržišta poduzeća ne uspiju, što ga može učiniti preopterećenim i konkurentno oslabljenim. Neke tvrtke reagiraju na ovu situaciju smanjenjem gubitaka i vraćanjem na temeljne kompetencije tvrtke. Različite strateške mjere mogu se poduzeti kako bi se popravila ova situacija, kao što je zapošljavanje novog izvršnog direktora s uspješnim iskustvom u preokretu u zaleđenoj tvrtki.
Tvrtke za proizvodnju proizvoda često prepoznaju strateške rizike da se zastarjela tehnologija poduzeća brzo zamijeni novim, inovativnim rješenjima koja prodaju konkurenti. Zbog toga je uobičajeno da uspješni proizvođači strateški ulažu u kontinuirano istraživanje i razvoj proizvoda. U intenzivno konkurentnim arenama potrošačke i poslovne tehnologije, proizvođači proizvoda mogu biti žrtve korporativne špijunaže. To može biti značajan strateški rizik, osim ako tvrtka ima zaštitne mjere za sprječavanje gubitka korporativnih tajni.