Tehnike aktivnog učenja potiču učenike da se uključe u proces učenja i redovito sudjeluju u nastavi kako bi se olakšalo učenje. Umjesto da jednostavno sjednu na svoja mjesta i slušaju predavanje, aktivno učenje ih uključuje u proces, čineći vjerojatnijim da će zadržati i primijeniti naučene informacije. Neke od najčešćih tehnika aktivnog učenja uključuju postavljanje pitanja razredu, zahtijevanje od učenika da rade u partnerstvu i razmjenu informacija, i traženje od njih da sažmu ono što su upravo naučili u pisanom zadatku na jednoj stranici ili u dnevnom dnevniku.
Iako će specifičnosti zahtijevati izmjene na temelju dobnih skupina u razredu i tema koje se obrađuju, tehnike aktivnog učenja mogu biti učinkovite za učenike svih dobnih skupina, od osnovne škole do sveučilišnog obrazovanja. Mnogi će učitelji koristiti ove tehnike upravo na predavanju. Na primjer, držanje predavanja na kratko vrijeme u razredu, zatim pauziranje kako bi postavili nekoliko pitanja o tome što je upravo obrađeno, i nasumično pozivanje učenika da odgovore na njih, od učenika je potrebno angažiranje i aktivno vođenje bilješki. Nakon predavanja ili prezentacije, instruktori imaju još više mogućnosti za korištenje različitih vrsta tehnika aktivnog učenja.
Jedna od teorija koja stoji iza aktivnog učenja jest navesti učenike da ono što su naučili prenesu vlastitim riječima i primjene na svoje postojeće znanje i vještine kritičkog mišljenja. Kao rezultat toga, instruktori će često koristiti kooperativno učenje kao metodu aktivnog učenja, te će učenike svrstati u parove ili male grupe, postaviti pitanje, a učenici će o tome raspravljati i odrediti odgovor. To onda može dovesti do rasprave u razredu u kojoj sve grupe moraju sudjelovati, čime se pojačavaju informacije koje su upravo naučile. Ako je moguće, mogu se dati i praktične aktivnosti.
Neke tehnike aktivnog učenja mogu se primijeniti samostalno. Učenicima se može dati kviz iznenađenja po ulasku u razred, na temelju zadatka od prethodne večeri. Od njih se može tražiti da vode dnevni dnevnik, razmišljajući o onome što su naučili, ili da napišu kratak sažetak od jedne stranice onoga što je obrađeno na dnevnom predavanju, koji će se predati na kraju sata. Zamoliti učenike da razmišljaju ili sami sebi postavljaju pitanja o tome što im je nejasno ne samo da je izvrstan način da učenike navedete da stvarno razmišljaju o materijalu i pažljivije čitaju, već i da predavaču date naznake o tome što on ili ona treba više obraditi dubinski.