Teorija ekonomije temelji se na ideji da poduzeća koriste tri osnovna proizvodna faktora, odnosno resurse, potrebna za proizvodnju dobara i usluga. Ova tri resursa uključuju zemljište, opremu i ljudski kapital u obliku rada. Tehnologija ljudskog kapitala odnosi se na različite tehnike koje se koriste da pomognu da rad postane učinkovitiji. Poboljšanja tehnologije ljudskog kapitala omogućuju radnicima da proizvode robu brže ili jeftinije, što rezultira većom dobiti za tvrtku i produktivnijom ekonomijom koja koristi cijelom društvu. Različite vrste tehnologije ljudskog kapitala općenito uključuju javno zdravstvo, obrazovanje i obuku na radnom mjestu.
Poboljšanja povezana sa zdravljem predstavljaju jednu od najosnovnijih tehnologija koje se koriste kako bi radnici bili učinkovitiji. Uzmimo za primjer nerazvijenu zemlju u kojoj se ljudi bore s glađu, a osnovne bolesti predstavljaju veliku prijetnju zdravlju. Pod ovakvim uvjetima, ne čudi da je radna snaga u cjelini relativno neproduktivna i da se gospodarstvo bori s širenjem. Poduzeća mogu ulagati u besplatna cijepljenja i zdravstvenu skrb ili jednostavno osigurati besplatne obroke radnicima kako bi ljude pretvorili u učinkovite radnike.
Obrazovanje služi kao još jedan vitalni oblik tehnologije ljudskog kapitala. Razine obrazovanja i produktivnost usko su povezani u većem dijelu svijeta, a zemlje s većim obrazovnim resursima općenito imaju zdravije ekonomije. Što osoba ima više obrazovanja, to su veće vještine koje donosi radnoj snazi. U društvima u kojima većina ljudi dobiva osnovno obrazovanje, tvrtke su u mogućnosti instalirati složenije strojeve i opremu koja još više povećava stope proizvodnje. Bez obrazovanja radnici ne bi imali vještine ili razumijevanje za upravljanje ovom vrstom strojeva, što dovodi do nižih stopa proizvodnje i slabije ekonomije.
Programi obuke, kako na radnom mjestu tako i izvan njega, također djeluju kao vrsta tehnologije ljudskog kapitala. Osposobljavanje zaposlenika pomaže u izgradnji njihovih vještina, ostavljajući ih bolje opremljenim za obavljanje zadataka na radnom mjestu. Tvrtke s opsežnim programima obuke za nove radnike imaju koristi od ovog ulaganja s manje pogrešaka, većom učinkovitošću i u konačnici većom dobiti. Programi praktične obuke koje nude općine ili privatne agencije također mogu izgraditi vještine i iskustvo radnika, što rezultira učinkovitijim ljudskim kapitalom.
Neki ekonomisti također ukazuju na potencijal za drugu vrstu tehnologije ljudskog kapitala, koja se odnosi na strategiju prilagodbe ili kompetenciju. Ova teorija se usredotočuje na ideju da bez obzira na to koliko je zaposlenik dobro obrazovan, ili koliko dobro obučen, možda neće biti sposoban obavljati određene vrste poslova s maksimalnom učinkovitošću. To je često povezano s načinom na koji se nova oprema ili metode implementiraju na radnom mjestu. Ako tehnologija nije dobro osmišljena, može prije ometati zaposlenike nego pomoći. Ovo naglašava potrebu za osmišljavanjem tehnologija koje su dobro prilagođene radnicima i za pripremu dobro izrađene strategije za učinkovitu obuku i implementaciju.