Postoje tradicionalne i alternativne terapije za disleksiju, ali najčešći tretman uključuje podučavanje i tehnike podučavanja koje pomažu djetetu da se prilagodi teškoćama u učenju. Alternativne terapije za disleksiju mogu, ali i ne moraju djelovati, i izazvati kontroverze u nekim medicinskim krugovima. Oni uključuju terapiju ravnoteže ili kretanja, terapiju glazbom, terapiju vida i nutricionističku terapiju. Ove alternativne terapije za disleksiju obično ne nanose štetu djetetu s teškoćama u učenju, a u nekim slučajevima mogu smanjiti simptome.
Najčešći tretman za disleksiju uključuje kombinaciju nastavnih metoda putem posebnih obrazovnih resursa. Stručnjak za čitanje koji koristi ove terapije za disleksiju obično koristi foniku kako bi naučio dijete razlikovati zvukove pojedinačnih slova koja se pojavljuju u riječima. Čitanje naglas moglo bi pomoći djetetu da prepozna kako zvukovi slova doprinose zvucima riječi.
Terapija ravnoteže ili kretanja za disleksiju temelji se na konceptu primitivnih refleksa koji traju i nakon prve godine djeteta. Ti se refleksi razvijaju u maternici, kao što je refleks sisanja, kako bi se omogućilo preživljavanje tijekom ranih mjeseci života. Liječnici koji koriste terapiju pokretima za disleksiju vjeruju da se sekundarni refleksi, kao što je kontrola velikih i malih motora, ne uspijevaju razviti u djece s poremećajima učenja. Koriste pokret koji odražava urođene primarne reflekse kako bi potaknuo neurološki rast sekundarnih refleksa.
Terapija vida za disleksiju može uključivati pokrivanje jednog oka dok dijete čita kako bi se poboljšalo praćenje dok oko putuje s lijeva na desno po stranici. Ovo bi moglo biti od pomoći ako oba oka ne rade u tandemu ili u rješavanju slabih mišića oka. Neke terapije vida za disleksiju uključuju vježbe za oči za jačanje vizualnih mišića koji se koriste za praćenje riječi i rečenica.
Posebne leće u boji predstavljaju još jedan oblik terapije vida. Smirujuća boja, poput plave, može stvoriti ravnotežu u autonomnom živčanom sustavu i otvoriti vidno polje kako bi se poboljšao periferni vid. Ova metoda se može koristiti u kombinaciji s malim električnim strujama koje se daju u oko kako bi se poboljšala cirkulacija i potaknuo bolji vid.
Terapija zvukom za disleksiju, koja se također naziva i glazbena terapija, ima za cilj poboljšati vještine slušanja kako bi potaknula bolju identifikaciju zvukova u riječima. Ove tehnike promiču ideju da bolji govor dovodi do poboljšanih vještina čitanja kod djece s poremećajima slušne obrade. Koncentracija bi se također mogla poboljšati uz glazbenu terapiju.
Djeca s disleksijom imaju problema s čitanjem, pisanjem i pravopisom. Mozak ne obrađuje ispravno napisane informacije, čak ni kod djece koja su vrlo inteligentna. Poremećaj bi mogao biti povezan s genetikom jer se često javlja u obiteljima. Izloženost kemikalijama također može doprinijeti disleksiji.
Rani znakovi disleksije uključuju odgođeni govor i probleme s pamćenjem novih riječi. Malo dijete s poremećajem možda neće moći slijediti upute koje uključuju više od jednog koraka. Djeca školske dobi obično pokazuju poteškoće u razlikovanju pojedinačnih riječi po njihovim zvukovima. Mogli bi preokrenuti slova B i D ili napisati riječi unatrag. Dijagnoza se obično postavlja nakon testiranja od strane stručnjaka za čitanje.