Ljudi koji imaju tako lošu sliku tijela da to loše utječe na njihov život mogu imati tjelesni dismorfni poremećaj (BDD). To često uključuje opsjednutost jednim ili više uočenih nedostataka u svom izgledu, što otežava normalno funkcioniranje u životu. Jedna od najčešćih vrsta testova tjelesnih dismorfnih poremećaja je fizički pregled, tijekom kojeg liječnik može provjeriti je li pacijent dobrog fizičkog zdravlja. Liječnici također mogu provesti psihološki pregled kako bi otkrili misli i osjećaje iza poremećaja. Osim toga, samotestiranje BDD može biti dostupno pacijentima, iako se samo to obično ne može koristiti za dijagnosticiranje stanja.
Jedna od prvih vrsta testova tjelesnih dismorfnih poremećaja je fizički pregled kako bi se provjerilo je li pacijent dobrog općeg zdravlja. Iako se to uglavnom smatra mentalnim stanjem, neki pacijenti svoje osjećaje očituju fizičkim radnjama, kao što su plastična operacija, nezdravo mršavljenje ili pretjerano vježbanje. Zbog toga se često provjeravaju visina, težina i krvni tlak, a laboratorijski se može dobiti kompletna krvna slika (KKK). Osim toga, neki liječnici mogu provjeriti ispravnu funkciju štitnjače, kao i zlouporabu droga i alkohola, jer ti fizički problemi mogu pridonijeti mentalnim stanjima kao što je tjelesni dismorfni poremećaj.
Obično se smatra standardnim da liječnik zahtijeva psihološko testiranje prije postavljanja dijagnoze BDD. Takvi testovi tjelesnih dismorfnih poremećaja često se sastoje od toga da liječnik pita koliko dugo simptomi postoje i koliko utječu na svakodnevni život. Mnogi liječnici također pitaju pacijente za njihova opća mišljenja o tom pitanju, ponekad uključujući ono što misle da je uzrokovalo problem ili misle da uopće imaju problem. Osim toga, većina testova psiholoških tjelesnih dismorfnih poremećaja uključuje ispitivanje pacijenata jesu li razmišljali o samoubojstvu, jer ovo stanje često dovodi do depresije i osjećaja bespomoćnosti.
Neki pacijenti nisu sigurni mogu li se njihove misli kvalificirati kao tjelesni dismorfni poremećaj, zbog čega neke web stranice nude kućni test. Testovi tjelesnih dismorfnih poremećaja koje pacijenti mogu poduzeti online ne mogu službeno dijagnosticirati nikome, ali mogu pomoći potaknuti pogođene ljude da odu liječniku kako bi dobili dijagnozu i liječenje. Takvi testovi obično uključuju niz pitanja koja postavljaju pitanje koliko vremena pacijenti provode brinući se o svojim fizičkim nedostacima, kako to utječe na njihov život i što su učinili sa svojim mislima. Pacijenti se tada mogu uputiti da potraže pomoć od liječnika ako njihovi odgovori spadaju u kategoriju koja ukazuje na problem.