VO2 max testovi koriste se za određivanje maksimalne količine kisika koju tijelo sportaša može koristiti tijekom intenzivne, trajne tjelesne aktivnosti. Sportaši nastoje povećati svoje VO2 max performanse kako bi poboljšali izdržljivost i izdržljivost, a kako bi se utvrdilo koliko je poboljšanja potrebno sportašu, koriste se testovi VO2 max. Dok se testovi VO2 max mogu razlikovati od sporta do sporta, opći koncept je isti: izmjerite broj otkucaja srca pojedinca, povećajte broj otkucaja srca na najoptimalniji broj treninga, održavajte vježbu u određenom vremenskom razdoblju i mjerite koliko se kisika koristi.
Najčešća verzija VO2 max testova uključuje sportaša ili trčanje na traci za trčanje ili vožnju bicikla na biciklu. Sportaš je spojen na masku koja mjeri unos kisika prikupljanjem ugljičnog dioksida kojem je istekao rok trajanja u vrećicu ili spremnik tijekom trajanja testa. Sportaš mora biti u prilično dobroj formi kako bi obavio test, budući da je rigorozan i daje sportaš performanse iznad svog normalnog vrha. Dok sportaš trči ili vozi bicikl, trener će stajati kako bi odmjerio test kao i povećao intenzitet treninga od umjerenog do maksimalnog. Na kraju testa se posebnim alatom mjeri koliko je kisika utrošeno na vrhuncu vježbe.
Budući da ova verzija testova VO2 max može biti skupa zbog opreme i radne snage uključene, postoji jednostavniji test koji samo može pomoći u procjeni VO2 max. Balkeov test razvio je Bruno Balke s namjerom da pomogne trkačima da odrede vlastiti VO2 max. Test se obično radi na otvorenom po danu bez vjetra, ali se može napraviti i u zatvorenom na traci za trčanje. Trkač će trčati konstantnom brzinom, što jače i brže, petnaest minuta. Trener obično stoji u pripravnosti kako bi osigurao da trkač održava čvrst i brz tempo. Trener će također zabilježiti udaljenost koju je trkač prešao tijekom tih petnaest minuta.
Nakon što je test završen, matematička se jednadžba koristi za određivanje VO2 max. Ideja je da će se trkačev VO2 max povećavati tijekom uzastopnih razdoblja testiranja, dok se trkač trenira kako bi povećao VO2 max. Napredak se utvrđuje mjerenjem udaljenosti prijeđene tijekom petnaestominutnog treninga. Općenito govoreći, ako trkač prijeđe veću udaljenost tijekom trčanja, VO2 max se poboljšava. Trener koristi matematičku jednadžbu kako bi podržao ovu hipotezu, iako ovaj test može dati samo procjenu koliko se trkač stvarno poboljšava.