Ispitivanje hipertenzije započinje neinvazivnim mjerenjem krvnog tlaka pacijenta pomoću tlakomjera. Mjerenje krvnog tlaka obično se nadopunjuje fizičkim pregledom. Dio tjelesnog pregleda je promatranje srca slušanjem stetoskopom ako postoje abnormalni zvukovi. Liječnik će također upotrijebiti stetoskop kako bi provjerio ima li podljeva u arterijama.
Liječnik će obaviti razgovor kako bi saznao o pacijentovoj povijesti bolesti, čimbenicima rizika i obiteljskoj anamnezi. Intervju se radi kako bi se utvrdilo postoji li zdravstveno stanje koje je popraćeno hipertenzijom. Također se radi kako bi se provjerilo ima li pacijent neprikladan način života i nezdrave navike poput pušenja i prekomjernog uzimanja alkoholnih pića te masne i slane hrane, jer su to vjerojatni uzroci hipertenzije. Na kraju se obavlja razgovor kako bi se provjerilo postoji li hipertenzija, koja je nasljedna, u obitelji.
Nakon što se dijagnosticira da je pacijent hipertenzija, on ili ona moraju podvrgnuti više testova za hipertenziju kako odredi liječnik. Testovi su namijenjeni otkrivanju uzroka hipertenzije i procjeni štete koju je ona nanijela unutarnjim organima pacijenta. Testovi za hipertenziju obično uključuju analizu urina, kompletnu krvnu sliku (CBC) i 12-kanalni elektrokardiogram (EKG).
Analiza urina se radi kako bi se provjerilo postoji li infekcija bubrega i također dijagnosticirala postoji li kronična bolest u razvoju poput hipertenzivne nefropatije. CBC, djelomično, ispituje količinu crvenih krvnih stanica, koja kada se utvrdi visoka, pokazatelj je policitemije – stanja uobičajenog među osobama s hipertenzijom. Sveobuhvatni metabolički panel je krvni test koji daje informacije o razini šećera u krvi, stanju jetre i bubrega te ravnoteži elektrolita i tekućine. Rendgen prsnog koša je studija pluća koju je naručio liječnik kako bi se utvrdilo je li srce povećano ili postoje li dokazi plućne hipertenzije. Pacijentu se radi EKG s 12 odvoda kako bi se utvrdilo postoji li zadebljanje ili oštećenje srčanog mišića ili stijenke, što je jedna od komplikacija hipertenzije.
Liječnik može naručiti više testova, posebno za pacijenta s štetnim nalazima na njegovim ili njezinim početnim testovima za hipertenziju. Od bolesnika s indikacijama bubrežne bolesti može se zahtijevati ultrazvuk bubrega ili CT abdomena ili oboje. Ako pacijent ima visoku razinu glukoze u krvi ili se zna da je dijabetičar, može se podvrgnuti testovima na glikohemoglobin u serumu i mikroalbuminu u urinu. Bolesniku s oštećenom funkcijom srca može se propisati 2D ehokardiogram kako bi se točnije procijenilo stanje srca.
Testovi za hipertenziju neophodni su za usmjeravanje liječnika u njegovom ili njezinom programu liječenja za pacijenta. Test će također voditi liječnika u propisivanju ispravnih lijekova i njihove doze. Također će se olakšati odabir liječnika specijalista koji će činiti dio medicinskog tima koji će u potpunosti upravljati zdravstvenim stanjem pacijenta. Stoga pacijent mora surađivati kako bi se testovi dovršili što je prije moguće.