Postoji mnogo različitih vrsta tretmana dehidracije, od očitih i logičnih do kućnih lijekova koji zvuče tajanstveno. Dehidracija nastaje kada tijelo ne sadrži količinu vode kao i neke druge tekućine i tvari koje su mu potrebne za pravilno funkcioniranje. Mnoge različite stvari mogu uzrokovati dehidraciju, kao što su nedovoljno pijenje, teška tjelovježba, dugotrajno izlaganje toplom vremenu, povraćanje i proljev. Suha usta, tamnožuta mokraća, umor i upale oči među najčešćim su pokazateljima dehidracije, dok ekstremna letargija ili koma mogu pratiti teže slučajeve. Teški slučajevi koji uključuju značajan gubitak vode mogu biti i ponekad su opasni po život.
Najosnovniji i najčešći tretman dehidracije je, jednostavno, voda. Problem je nastao gubitkom vode ili nedostatkom konzumacije vode, pa je obnavljanje zaliha vode u tijelu od iznimne važnosti. Konzumiranje hladne vode u malim količinama tijekom određenog vremenskog razdoblja učinkovit je način rehidracije tijela. Hladna voda može ohladiti tijelo, što je korisno kada je dehidracija uzrokovana pretjeranom toplinom i potencijalno je popraćena toplinskom iscrpljenošću. Konzumiranje malih količina tijekom određenog vremenskog razdoblja daje tijelu priliku da se nosi s priljevom vode i može spriječiti povraćanje.
Voda nije sve što se gubi kada se dehidrira; tijelo također ima tendenciju da gubi neke esencijalne soli i elektrolite koji mu omogućuju pravilno funkcioniranje. Voda za piće, iako je dobro mjesto za početak bilo kakvog tretmana dehidracije, neće nadomjestiti izgubljene tvari osim vode. Za sportaše se prodaju neka flaširana pića i aromatizirane vode koje sadrže elektrolite izgubljene znojenjem. Banane su također izvrstan tretman za dehidraciju; sadrže veliku količinu vode i kalija, kojih općenito nema kod dehidriranih osoba. U teškim slučajevima liječenje dehidracije može značiti hospitalizaciju i intravensku primjenu tekućine.
Dehidracija utječe na različite ljude na različite načine, pa se tretmani dehidracije razlikuju ovisno o tome tko točno pati od nedostatka vode. Obično ne utječe previše loše na zdrave mlade do sredovječne osobe, iako im je još uvijek važno da ostanu hidrirani. I starije osobe i dojenčad izloženi su znatno većem riziku zbog slabosti tijela i, u mnogim slučajevima, zbog nemogućnosti da si pomognu. Posebno su dojenčad vrlo osjetljiva na dehidraciju zbog svoje male tjelesne težine, malog sadržaja vode i potpune nesposobnosti da se hidriraju. Budnost je, dakle, od najveće važnosti; roditelji ili skrbnici moraju osigurati da dojenče ostane hidrirano, osobito nakon povraćanja ili proljeva.