Neke različite vrste zabluda u oglašavanju su lažni uzroci, pozivanje na tradiciju i lažni autoriteti. Lažni uzroci nastaju kada netko okrivi učinak za nepovezan uzrok. Pozivanje na tradiciju su argumenti koji govore da su stare stvari bolje od novih. Lažne osobe s autoritetom često su slavne osobe ili poznati političari koji podržavaju proizvod, uslugu ili djelovanje vlade, ali nemaju stručnost o toj temi. U nekim slučajevima, zabluda je manje izravna, kao kada tvrtke koriste popularnu riječ, bez službene definicije za opis proizvoda.
Lažni uzrok i posljedica uobičajena je zabluda u oglašavanju. Ova vrsta zablude događa se kada oglašivač implicira ili izravno kaže da je ishod prouzročio bilo što ili tko god da promovira ili diskreditira, iako vjerojatno nema veze između to dvoje. Političar ili plaćeni glumac mogao bi reći: “Globalno zatopljenje nije bilo problem prije nego što je ovaj čovjek izabran.” Ovo je zabluda jer izbor jedne osobe nije izazvao globalno zatopljenje. Zapravo, globalno zatopljenje moglo je biti problem prije izbora, ali nitko ga nije smatrao problemom niti ga je bio svjestan sve do nakon izbora.
Druga vrsta zablude u oglašavanju je pozivanje na tradiciju, što se događa kada netko kaže da je “x” bolji od “y” jer je “x” stariji. Na primjer, reklama bi mogla navesti da kućansko sredstvo za čišćenje mora biti vrlo učinkovito i sigurno jer ga ljudi koriste generacijama. Ponekad su starije ili tradicionalne radnje ili proizvodi zapravo inferiornije ili ništa bolje od novih. Osim ako oglašivač ne prodaje antikvitete, proizvod vjerojatno nije bolji samo zato što je star.
Lažni autoritet javlja se kada oglasi potiču potrošače na kupnju artikla jer ga slavna osoba podržava. Ova slavna osoba može biti glazbenik, televizijski kuhar ili profesionalni nogometaš koji malo zna o proizvodu i dobiva novčanu naknadu ili besplatne proizvode. Ponekad ljudi više vjeruju slavnim osobama nego diplomama, titulama i godinama iskustva.
Jedan od uobičajenih izvora zablude u oglašavanju je korištenje ‘buzz’ riječi, koje su riječi za koje se čini da imaju jasno značenje, ali nemaju. Na primjer, proizvodi se često nazivaju “zelenim”, a riječ zelena se koristi za opisivanje nečega što je ekološki prihvatljivo ili koristi materijale za višekratnu upotrebu. Zelena se može smatrati popularnom riječju jer može značiti mnogo različitih stvari. Nešto što je oglašivač označio kao “zeleno” možda zapravo nije ekološki prihvatljivo ili koristi reciklirane materijale. Može se ovako označiti iz nekog drugog razloga ili bez razloga.