Zaštita od zračenja je uporaba materijala ili uređaja za zaštitu od ionizirajućeg zračenja. Zračenje nastaje kada se energija emitira iz jedne tvari i putuje u ravnim valovima, eventualno probijajući drugu tvar. Kada se ta energija apsorbira, može imati učinak uzbudljivih ili destabilizirajućih atoma. Ako određeno zračenje prodre u životinju, može imati štetne učinke na tijelo, ponekad uzrokujući rak ili deformacije. Zaštita koristi specifične vrste materijala, kao što su olovno staklo, olovna pregača ili nabijena prljavština, koji djeluju kao barijera između tijela i izvora zračenja.
Postoje dvije vrste zračenja: ionizirajuće i neionizirajuće. Ionizirajuće zračenje emitira se iz radioaktivnog atoma ili atoma koji je nestabilan zbog prevelike mase ili energije. Kada ionizirajuće zračenje apsorbira drugi atom, ono može odvojiti atom od elektrona, uzrokujući da se električni nabije ili ionizira. Elektron je sićušna čestica, manja od atoma, koja nosi negativan naboj. Vrste ionizirajućeg zračenja, prema ionizirajućoj snazi, su alfa, beta i gama.
Neionizirajuće zračenje se odnosi na zračenje koje ne nosi dovoljno energije da odvoji elektrone od atoma, ali može uzbuditi elektron, čineći atom manje stabilnim. Postoje dvije osnovne vrste neionizirajućeg zračenja: neutronsko i elektromagnetsko zračenje. Neutronsko zračenje je rezultat apsorpcije atoma subatomske čestice bez naboja zvane neutron, što često rezultira ionizacijom. Elektromagnetsko zračenje odnosi se na samopropagirajuće valove s električnim i magnetskim svojstvima. Ova klasifikacija uključuje zračenje uključujući svjetlost, toplinsko zračenje, X-zrake i gama valove.
Općenito, snažnija energija odgovara kraćim valovima, koji često zahtijevaju više zaštite od zračenja. Takve mjere zaštite obično ciljaju na ionizirajuće zračenje, koje može uzrokovati rak i mutacije. Iako postoji manje istraživanja o učincima neionizirajućeg zračenja na tjelesna tkiva, postoje dokazi o štetnim učincima koji su posljedica prevelike izloženosti ovoj energiji. To je razlog zašto se rendgenske zrake ne preporučuju trudnicama i zašto pretjerana sunčeva svjetlost može u konačnici uzrokovati rak kože.
Za zaštitu od zračenja može se koristiti nekoliko materijala, jer je cilj jednostavno spriječiti prodiranje valova u tijelo. Alfa valovi se mogu blokirati materijalom tankim poput sloja mrtvih stanica na koži. Beta valovi zahtijevaju deblju zaštitu, kao što je teško odijelo. Gama valovi i X-zrake trebaju gustu zaštitu, kao što je zid od olovnog stakla, olovne pregače ili debeli zid. Fallout skloništa, koja su dizajnirana da zaštite ljude od zračenja nakon nuklearne eksplozije, često koriste zbijenu prljavštinu s pozitivnim rezultatima.
Zaštita od zračenja je učinkovitija što je barijera deblja i gušća. Ipak, najbolje je da ljudi izbjegavaju dugotrajno izlaganje zračenju i ograniče broj puta kada su izloženi. Pojedinci bi također trebali raditi na sigurnoj udaljenosti od izvora zračenja. U situacijama kada osoba mora biti u kontaktu s zračenjem, savjetuje se akronim ALARP, “najniže što je razumno praktično”.