Konzerviranje i zamrzavanje dvije su različite metode konzerviranja hrane, a razlika je u procesu u kojem se hrana čuva za buduću upotrebu. Konzerviranje uključuje korištenje staklenki za konzerviranje, koje se uglavnom čuvaju na hladnom i suhom mjestu, dok se smrznuta hrana stavlja u posude za zamrzavanje i čuva u zamrzivaču. Konzerviranje i zamrzavanje su prihvatljive metode čuvanja hrane kod kuće. Konzerviranje je održiviji izbor budući da hrana općenito ima dulji rok trajanja i neće se pokvariti tijekom nestanka struje, dok je zamrzavanje poželjniji izbor u odnosu na konzerviranje zbog količine vremena i koraka uključenih u proces konzerviranja.
Kućno konzerviranje je način čuvanja hrane više od jednog stoljeća. Izumio ga je francuski izumitelj Nicolas Appert, konzerviranje hrane tijekom ranih 1800-ih bio je složen proces za usavršavanje. Appertova metoda konzerviranja bila je proces flaširanja hrane u staklene boce koje su se zatim zatvarale čepovima i pečatnim voskom. Ubrzo nakon Appertovog izuma, Peter Durand je razvio metodu čuvanja hrane u metalnim limenkama.
Konzerviranje kod kuće danas koristi istu metodu koju je izmislio Appert, jer se hrana stavlja u sterilizirane staklene posude i uroni u vruću vodu. Samo određene vrste hrane mogu se sačuvati korištenjem ovog pristupa koji se često naziva konzerviranjem u vodenoj kupelji. Za hranu s niskom kiselinom, kao što je meso, preporučuje se konzerviranje pod pritiskom.
Clarence Birdseye je zaslužan za izum brzog zamrzavanja, tehnike u kojoj se većina namirnica danas čuva kod kuće. Iako je postupak zamrzavanja hrane korišten prije Birdseyeove metode, način na koji je zamrzavao hranu otklonio je neke probleme s kojima se susrelo tijekom starijih metoda. Birdeyeova tehnika uključivala je “brzo” zamrzavanje i prethodno pakiranje hrane, što je eliminiralo problem stvaranja ledenih kristala. Zamrzavanje hrane u modernoj kuhinji uključuje stavljanje svježe hrane u posude sigurne za zamrzavanje i stavljanje u zamrzivač. Pravilno pakiranje ključ je za sprječavanje pogoršanja kvalitete hrane tijekom skladištenja, budući da se oštećenje koje je uobičajeno poznato kao “opekotina zamrzivača” može dogoditi kada hrana dođe u dodir sa zrakom koji cirkulira u zamrzivaču.
Izbor između konzerviranja i zamrzavanja često ovisi o vrsti hrane koju treba čuvati i o tome koliko dugo će se hrana čuvati. Općenito, namirnice poput kuhanog mesa mogu se čuvati u zamrzivaču dva do tri mjeseca, dok će se pravilno konzervirano meso čuvati dvije ili više godina. Konzerviranje i zamrzavanje također se razlikuju po dugoročnoj kvaliteti namirnica nakon konzerviranja. Okus hrane može se pogoršati što je duže zamrznuta; međutim, konzervirana hrana često zadržava iste okuse tijekom cijelog roka trajanja.