Norfolk i Norwich terijeri dvije su od najmanjih pasmina terijera, često s karamel smeđom žilavom dlakom i čvrstim malim tijelima. Obje su postale iznimno popularne pasmine jer se dobro ponašaju i lako se treniraju. Obje vrste pasa imaju mala legla, obično samo dva šteneta u isto vrijeme, tako da dobivanje šteneta bilo koje pasmine može biti teško i skupo. Vlasnici tvrde da se trošak i vrijeme utrošeno na nabavku šteneta dobro vraćaju posjedovanjem šteneta.
Unatoč sličnom izgledu, Norfolk i Norwich terijeri su uvijek bili dvije odvojene pasmine, ali do 1964. godine svrstani su u istu skupinu. Godine 1964. Ujedinjeni kinološki savez Britanije službeno ih je razdvojio u dvije pasmine. Ova promjena će se dogoditi mnogo kasnije u SAD-u, gdje nisu službeno reklasificirani sve do 1979. Ova kasnija promjena može se djelomično pripisati oskudici obje vrste pasa u SAD-u do prije nekoliko godina.
S fizičkog stajališta, psi imaju male razlike. Možda je najočitija razlika u ušima. Norwich terijeri imaju naćuljene uši – uspravne, šiljaste zbog kojih pomalo nalikuju lisicama. Norfolk terijeri imaju spuštene uši, s klasičnim mekim preklopom ušiju. Norwich može imati malo tvrđu dlaku, dok Norfolk ima nešto veće noge, a može ukupno težiti malo više za svoju veličinu i djelovati malo čvršće.
Osim toga, visina ramena Norwicha je oko 10 inča (25.4 cm), dok je standard pasmine za Norfolk obično 10 do 12 inča (25.4 do 30.48 cm). Oba psa su teška između 10 do 12 funti (4.5 do 5.4 kg). Obično ćete vidjeti i Norfolk i Norwich terijere s karamelnom dlakom, ali oba psa mogu biti crvene, crne i žute boje ili zlatne boje.
Uzgajivači Norfolk i Norwich terijera također sugeriraju da psi mogu biti različiti po osobnosti. Norfolci su skloniji lovu na plijen, što može značiti da bi pas nenaviknut na male mačke mogao biti problem. Kažu da imaju veliku koncentraciju, a neki vlasnici navode da će Norfolk redovito gledati televiziju. Iako su obje pasmine dobri prijatelji, Norwich terijeri imaju tendenciju da budu osjetljiviji na ljude i više ovise o njima. Lavež Norwicha je niži, grublji zvuk od laveža Norfolka, koji je malo visok i više nalikuje lavežu malog psa.
Za razliku od nekih drugih pasa terijera, ove pasmine nisu sklone kopanju ili žvakanju. Ni jedan nije sklon pretjeranom lajanju. Oboje imaju tendenciju da se jako dobro snalaze s malom djecom, iako je najbolje paziti da djeca slučajno ne padnu na psa. Ipak, neki uzgajivači preporučuju da nemate terijere ako imate malu djecu. Ako razmišljate o uzgoju Norfolk ili Norwich terijera, Norfolk je daleko lakši. Većina norwich terijera treba da rodi bebe carskim rezom.