Iako se područja sociologije i socijalnog rada preklapaju u smislu svog predmeta, primarna razlika između njih je ta što se socijalni rad nastoji zalagati za poboljšanje postojećih društvenih uvjeta i institucija. Sociologija istražuje kako različite društvene institucije, kao što su brak i obrazovni sustavi, jačaju kulturna uvjerenja, uloge i običaje. Područje također identificira i analizira probleme koji proizlaze iz određenih nejednakosti koje ove prakse potiču. Socijalni rad pruža način intervencije i podrške članovima društva koji doživljavaju oblike nepravde, kao što su siromaštvo i zlostavljanje.
Jedna od najistaknutijih razlika između sociologije i socijalnog rada je orijentacija svakog područja prema društvenoj nepravdi. Dok sociologija pokušava objasniti zašto se ljudi ponašaju na određene načine, socijalni rad poduzima mjere za promjenu ili modificiranje ponašanja koje se smatra destruktivnim. Sociologija se može promatrati kao polje koje definira nacrt ili mapu ljudske interakcije. Socijalni radnik često koristi taj nacrt kako bi analizirao, dao prijedloge i preporučio odgovarajuće usluge podrške za pojedince koji se privremeno ne mogu opstati u određenim područjima.
Neki socijalni radnici započinju karijeru nakon što steknu diplomu iz sociologije. Tečaji koji se odnose na bračne poteškoće, slučajeve zlostavljanja, zakonske propise i antisocijalna ponašanja pružaju izloženost vrstama problema koje će socijalni radnik morati rješavati. Sociologija i socijalni rad su interdisciplinarne karijere i područja studija koja se razlikuju po tome hoće li praktičar imati pasivan ili aktivan pristup ljudskom ponašanju. Nadalje, sociologija ispituje i pozitivne i negativne utjecaje na ponašanje, dok se socijalni rad usmjerava na prevenciju, ublažavanje i prestanak negativnih utjecaja.
Drugi način na koji se promatraju razlike između sociologije i socijalnog rada jest da sociologija ukazuje na to kako društvo i ljudi funkcioniraju kao cjelina, dok socijalni rad pokušava promijeniti ponašanja i funkcije pojedinih ljudi i malih društvenih jedinica. Socijalni radnici se često bave disfunkcionalnim ponašanjem i obrascima razmišljanja, dok služe kao zagovornici promjena koje daju pozitivne rezultate. Na primjer, obitelj koja ostane beskućnica zbog gubitka posla mogla bi raditi sa socijalnim radnikom koji ih može usmjeriti na usluge u zajednici koje pružaju podršku. U ovom slučaju, ta podrška može doći u obliku privremene financijske pomoći, privremenog skloništa, upravljanja novcem i obrazovanja za traženje posla.
Ta se područja također razlikuju po tome što socijalni radnici mogu pomoći u definiranju i otkrivanju novih metoda ljudskog ponašanja kroz praksu i iskustvo iz prve ruke, a ne promatranjem i istraživanjem. Većina socijalnih radnika sklona je izravnoj interakciji s klijentima, vodeći istovremeno nekoliko vrsta slučajeva. Sociolozi mogu provoditi istraživačke eksperimente uživo, ali se često usredotočuju na otkrivanje što uopće pokreće ponašanje. Socijalni radnici koriste razloge koji stoje iza ponašanja kako bi pomogli ljudima da prevladaju svoje individualne poteškoće.