Stvarne razlike između sunitskih i šiitskih sekti islama vjerojatno neće izgledati tako dramatične kao što mnogi nemuslimani pretpostavljaju. Međutim, postoje značajne varijacije u načinu na koji gledaju na svoje vjerske vođe i pridaju značenje povijesti Muhamedove obitelji. Kulturne i političke razlike čine najveća pitanja koja razdvajaju ove dvije skupine danas.
Porijeklo sunitsko – šiitskog Splita
Rascjep između ove dvije značajne sekte islama može se pratiti do vremena ubrzo nakon Muhamedove smrti 632. godine, a usredotočen je na to tko će naslijediti Poslanika i postati prvi kalif, ili vođa. Prijatelj i savjetnik Muhammeda, Abu Bakr, na kraju je izabran da ispuni ovu ulogu. Oni koji prihvaćaju ovu odluku sebe nazivaju sunitima. Ova skupina čini tradicionalniji ili ortodoksniji oblik religije.
Neki su, međutim, odbili slijediti Abu Bekra i vjerovali su da je drugi čovjek, Muhamedov zet, Ali, Muhamedov pravi izbor da prvi bude kalif. Izraz, “Shia”, je svojevrsna skraćena verzija arapskog Shiat Ali, što znači “Sljedbenici Alija”. Šijiti su ga smatrali prvim u nizu imama, ili visokih klerika, koji su bili izravni potomci Muhameda i djelovali kao Božji glasnici. Bilo je 12 Imama prije nego što je krvna loza izumrla 800-ih. Svaki sada ima podsekte posvećene njegovom obožavanju unutar šiitskog islama.
Demografija
Većina muslimana koji prakticiraju danas su suniti; Za usporedbu, šijiti čine između 10% i 20% muslimana u svijetu. Iako ih to čini drugom najvećom islamskom sektom, u određenim zemljama, kao što su Iran i Irak, šiiti su većina. Postoje i druge denominacije – uključujući sufije, Ahmadije i druge – ali čine mnogo manji dio ukupnog islamskog stanovništva.
Razlike u vjerskom vodstvu
Jedna od glavnih suprotnosti između sunitskih i šiitskih sekti uključuje vjersko vodstvo. Šiiti vjeruju da Bog izravno bira njihove imame. Ovi visoki klerici posjeduju značajan politički autoritet koji se često proteže preko nacionalnih granica. Sunitski muslimani, s druge strane, ne pridaju nikakvu posebnu moć svećenstvu, a njihovi vjerski vođe obično se ne bave toliko ekspanzivnim političkim ulogama. Umjesto toga, oni imaju tendenciju preuzeti više lokalizirane nastavne uloge.
Razlike u suvremenoj praksi
Suniti i šijitski muslimani se svaki dan pozivaju na molitvu različitim pozivima i prakticiraju određene rituale na različite načine. Ibadeti se također razlikuju u pogledu svetih spisa, odnosno hadisa, koji su im prihvatljivi. Dok šiiti općenito priznaju samo hadise koji se pripisuju Muhammedovoj užoj obitelji ili Alijevim sljedbenicima, sunitski muslimani zauzimaju širi stav i smatraju da su svi hadisi valjani.
Šiiti stavljaju veći naglasak na muku mučeništva koju su pretrpjeli imami, te se dobrovoljno podvrgavaju fizičkoj boli kako bi suosjećali s njima. Oni također često kombiniraju pet dnevnih namaza u tri ili četiri, posebno ako rade dugo, i ne smatraju da to ukazuje na manju količinu pobožnosti. Suniti se obično ne slažu s obje prakse i stavljaju veći prioritet na strogo pridržavanje ortodoksnih običaja. Drugo područje spora je da šijiti prihvaćaju i dopuštaju muškarcima sklapanje privremenih brakova, poznatih kao mutah. Iako su suniti povijesno prihvaćali i ove, oni su tu praksu davno ukinuli.
Kulturne i političke podjele
Suvremena geopolitička situacija pojačala je razlike između dviju sekti, a zauzvrat je povećala napetosti među njima. Kako se islam širio na zemlje diljem svijeta, neke pojedinačne muslimanske nacije imale su tendenciju da prigrle jednu denominaciju u odnosu na drugu. To znači da denominacija često postaje dio nacionalnog identiteta i kulture zemlje, što ponekad rezultira ugnjetavanjem druge sekte, kao i unutarnjim i vanjskim političkim napetostima.
Zajedničke osobine
Iako žarišta sukoba često imaju tendenciju da se istaknu u svjetskim medijima, ona sama po sebi ne predstavljaju stanje islama u cjelini. Obje sekte ističu pet stubova islama, čitaju isti Kur’an (Koran) i jedni druge smatraju muslimanima. Džamije su po definiciji nekonfesionalne, i iako se pojedinačne džamije mogu više povezivati s pripadnicima određene denominacije, članovi bilo koje sekte obično su slobodni moliti se u bilo kojoj džamiji.