Osigurati unutarnje i vanjsko financiranje znači sudjelovati u poslovnim aktivnostima koristeći novac unutar tvrtke ili sredstva izvana. Ovo je ključna i najvažnija razlika između ove dvije opcije financiranja. Kada poduzeće koristi interno financiranje, ono iskorištava postojeće zalihe kapitala iz dobiti i drugih izvora. Vanjsko financiranje uključuje korištenje novca koji je nov za tvrtku, iz vanjskih izvora, za financiranje planiranih aktivnosti.
Oba pristupa imaju prednosti i nedostatke. Tvrtke koje razmatraju unutarnje i vanjske financije obično počinju istraživanjem internih opcija. Izračunavaju planirani trošak projekta kako bi utvrdili hoće li biti na raspolaganju dovoljno novca i razmišljaju o tome u kakvom položaju tvrtka može biti tijekom razvoja. Jedan od problema s korištenjem internih sredstava može biti nedostatak fleksibilnosti i smanjeni kapital, što znači da bi tvrtka mogla biti ranjiva ako joj iznenada zatreba gotovina, a nema je na raspolaganju.
Vanjske financije zahtijevaju ili zaduživanje ili odustajanje od kontrole. Tvrtke mogu posuditi novac na razne načine, javno iznijeti dionice ili potaknuti rizične kapitaliste da izravno ulažu. Sve to može ugroziti tvrtku i istaknuti razliku između unutarnjih i vanjskih financija. S jedne strane, tvrtka ima ograničenu fleksibilnost i visoku kontrolu, a s druge strane, tvrtke imaju fleksibilnost, ali se moraju odreći kontrole kako bi joj pristupile. Tvrtke s dionicama kojima se javno trguje, na primjer, ranjive su na preuzimanje.
Razlike između unutarnjih i vanjskih financija mogu odrediti kako će tvrtka nastaviti s poslovnim odlukama. Izvori vanjskog financiranja mogu biti ograničeni ako se tvrtka ne čini dobrim izgledima za ulaganje ili se čini da je kreditni rizik loš. To može ograničiti mogućnosti za vanjsko financiranje, jer tvrtka možda neće biti spremna platiti visoke kamate ili poduzeti druge kompromise kako bi pristupila kapitalu. Unutarnje financiranje ograničeno je na ono što tvrtka može sama prikupiti i koliko je likvidnosti spremna žrtvovati da bi dovela određeni projekt do kraja. Likvidnost može biti značajan problem ako projekti koštaju više nego što tvrtke očekuju, jer mogu završiti izdvajanjem dodatnih internih sredstava kojima neće moći brzo pristupiti.
Konzultanti mogu pružiti savjete o internom i vanjskom financiranju za tvrtke koje nisu sigurne što bi bilo najprikladnije ili najučinkovitije za određenu primjenu. Konzultant može pregledati financijsku dokumentaciju i planiranu aktivnost kako bi ponudio uravnotežen savjet. Za neke tvrtke može imati smisla zadržati interno financiranje, dok bi druge mogle imati koristi od vanjskih izvora kapitala i ne bi bile izložene riziku od povećanog duga ili gubitka kontrole.