Postoji nekoliko različitih metoda upravljanja vremenom koje se mogu koristiti za povećanje produktivnosti. Neke od najpopularnijih su timeboxing, Pareto analiza i POSEC metode. Svaka od ovih metoda usmjerena je na izgradnju navika koje potiču bolje korištenje vremena.
Timeboxing je jedna od najčešćih metoda upravljanja vremenom. Uključuje podjelu velikih zadataka na manje, lakše upravljive dijelove uz strogo pridržavanje određenog vremenskog rasporeda. Pojedinac najprije mora odlučiti o nizu zadataka i odrediti približno vrijeme potrebno za dovršetak svakog od njih. Zatim se na početku svakog zadatka postavlja mjerač vremena za odgovarajuće vremensko razdoblje. Na kraju dodijeljenog vremena, pojedinac se mora zaustaviti, bez obzira je li zadatak dovršen ili ne, i odmoriti se ili se upustiti u neku drugu ugodnu aktivnost.
S metodom vremenskog okvira, svakom zadatku koji treba obaviti pristupa se jedan po jedan u određenim vremenskim razdobljima. Ako ima preostalih zadataka nakon jednog ciklusa kroz sve zadatke, isti se proces ponovno pokreće. To je jedna od najzaslužnijih metoda upravljanja vremenom jer su razdoblja za odmor ili neku drugu nagradu ugrađena u strukturu, čime se povećava motivacija.
Pareto analiza se također obično naziva pravilom 80:20. Izmislio ga je ekonomist koji je sugerirao da 20 posto uzroka stvara 80 posto problema. Prvi koraci metode uključuju popis problema, pronalaženje korijena tih problema, a zatim ih grupirati prema uzroku. Zatim se grupe ocjenjuju po stupnju važnosti. Metoda se temelji na uvjerenju da će skupina problema s najvećom razinom važnosti također tipično biti jedna od najmanjih, ili otprilike 20 posto radnog opterećenja.
POSEC označava određivanje prioriteta organiziranjem, racionalizacijom, štednjom i doprinosom. Ovo je jedna od najosobnijih metoda upravljanja vremenom. Djeluje pod uvjerenjem da stvari koje utječu na sigurnost pojedinca, kao što su novac i osobna pitanja, treba rješavati prije drugih zadataka.
Prvi korak POSEC-a je identificiranje ciljeva i njihovo određivanje prioriteta od najvažnijih do najmanje važnih. Sljedeći korak je da pojedinac organizira raspored koji osigurava postizanje dnevnih osobnih ciljeva. Zatim pojedinac mora pojednostaviti najneugodnije zadatke, kao što su obavljanje zadataka, tako da oduzimaju što je moguće manje vremena. Četvrti korak je uštedjeti najmanje hitne razonode, kao što je kupovina odjeće ili ručak s prijateljima. Konačno, pojedinac će zaokružiti svoj vremenski raspored doprinoseći društvu kroz druge važne, ako ne i vitalne obveze.