Đumbir u prahu se stoljećima koristi kao pomoć za probavu i za borbu protiv mučnine. Razgrađuje masti i proteine u hrani kako bi omogućio lakšu apsorpciju bez stvaranja plinova. Kao lijek za mučninu kretanja, đumbir otklanja osjećaj mučnine koji neki ljudi imaju kada putuju automobilom, zrakoplovom ili brodom. Također ima protuupalna svojstva koja mogu ublažiti simptome artritisa i umanjiti nelagodu od prehlade ili gripe.
U đumbiru postoje tvari zvane gingeroli koje začinu daju snažan okus. Ovo ulje smiruje želučane grčeve neutralizirajući kiseline i povećavajući enzime u probavnom traktu. Trudnice često koriste đumbir u čaju za borbu protiv jutarnje mučnine. Zingibain, još jedan enzim u đumbiru, razgrađuje proteine i sadrži antibakterijska svojstva koja mogu pomoći u smirivanju groznice, pročišćavanju sinusa i razbijanju kongestije.
Studije na životinjama pokazuju da je đumbir u prahu usporio rast kancerogenih tumora i smanjio količinu oštećenja bubrega uzrokovanih dijabetesom. U laboratorijskim testovima, izlaganje stanica raka jajnika formulama đumbira uzrokovalo je smrt stanica. Antioksidansi u biljci mogu se boriti i protiv drugih bolesti i mogu sniziti razinu kolesterola koji začepljuje arterije. Neki zagovornici kažu da đumbir u prahu potiče cirkulaciju krvi, što pomaže mišićima da se opuste i sprječava stvaranje krvnih ugrušaka.
Često nazivan korijenom đumbira, đumbir zapravo dolazi iz stabljike biljke koja raste pod zemljom. Svježi đumbir je poželjniji za zdravlje jer sadrži četiri ulja koja mu daju poseban okus. Đumbir u prahu može se prokuhati s vodom za pripremu čaja, s medom koji se koristi kao zaslađivač. Koristeći se u kuhanju, okus đumbira nadopunjuje okus češnjaka.
Ova biljka potječe iz jugoistočne Azije, ali dobro raste u svim tropskim područjima, najbolje raste u blizini ekvatora. Indija proizvodi više đumbira od bilo koje druge zemlje. Također je popularan u Kini, gdje se rutinski koristi za ublažavanje boli kod menstrualnih grčeva.
Biljka đumbira naraste 4 inča (10.16 cm) visoko i cvjeta ružičastim ili bijelim cvjetovima. Neki vrtlari uzgajaju posude s đumbirom u kući. Kako biljka sazrijeva, količina zdravog ulja se povećava, a okus đumbira postaje jači. Stabljika đumbira se može skuhati i osušiti prije nego što se usitni u prah. Ulja se mogu ekstrahirati procesom parenja.
Stari Rimljani uvozili su đumbir iz Indije sve dok Rimsko Carstvo nije palo i upotreba začina opala. Izvoz začina kasnije je došao pod kontrolu Arapa, a njegova se cijena smatrala prilično visokom. Kako je sve više zemalja počelo uzgajati ovu biljku, njezina je cijena pala i postala je lako dostupna u većini trgovina. Đumbir je povezan s obitelji kurkume i kardamoma, a najpoznatiji je po upotrebi u medenjacima.