U tržišnoj ekonomiji, trošak robe je vođen tržišnom dinamikom kao što je ponuda i potražnja, a ne odlukama državnih kreatora politike. Većina nacija u zapadnom svijetu, kao što su Sjedinjene Države, Kanada i Njemačka, imaju tržišno gospodarstvo i ove vrste gospodarstva nisu neuobičajene u drugim dijelovima svijeta, uključujući Aziju i Afriku. Druge nacije imaju tendenciju da imaju mješovita gospodarstva iako planirana gospodarstva postoje u određenim zemljama.
Koncept tržišne ekonomije evoluirao je prije nekoliko stoljeća kada su ljudi počeli razmjenjivati robu kao što su pšenica, zlato i vuna. U mnogim područjima, seljaci su mogli međusobno pregovarati o cijenama te robe, a ta sloboda pregovaranja o cijeni robe je u srcu modernog tržišnog gospodarstva. Trošak određene robe nekoć su kontrolirali monarsi ili feudalni poglavari, ali tijekom 18. i 19. stoljeća takva su pravila bila ublažena u mnogim područjima i društva diljem svijeta prešla su na tržišnu ekonomiju.
Tijekom 20. stoljeća totalitarni komunistički režimi u istočnoj Europi, Aziji i dijelovima Afrike počeli su vjerovati da tržišna ekonomija favorizira bogate i da će prosječni građanin imati koristi od planske ekonomije. U zemljama uključujući Sovjetski Savez, Kinu i Albaniju, vladine su agencije preuzele odgovornost za određivanje cijena proizvoda i robe. Dodatno, uvedene su i kontrole nad plaćama koje su često značile da su kvalificirani i nekvalificirani radnici isplaćivali istu plaću. Teoretski, svi bi imali istu priliku kupiti robu jer su plaće i cijene bile iste u cijeloj naciji.
U drugoj polovici 20. stoljeća izbili su građanski nemiri u mnogim nacijama koje su imale planirana gospodarstva. Vlasti u nekim od tih zemalja kao što su Mađarska, Poljska i Rumunjska odlučile su ukinuti kontrolu cijena i usvojiti tržišnu ekonomiju zapadnjačkog stila. Zbog logističkih razloga i ideoloških uvjerenja, vlade nekih drugih zemalja odlučile su zadržati kontrolu nad nekim aspektima gospodarstva, ali dopustiti tržišnim silama da pokreću cijene određenih dobara i usluga. Za takve nacije se kaže da imaju mješovitu ekonomiju.
Teoretski, vlade u zemljama s tržišnom ekonomijom imaju laissez-faire stav što znači da političari ne pokušavaju manipulirati smjerom gospodarstva. Ipak, u vrijeme recesije vladine agencije u mnogim zapadnim zemljama poduzele su korake kako bi utjecale na kretanje cijena. Te mjere uključuju vladine agencije koje osiguravaju hipoteke kako bi se potaknuli zajmodavci da pišu zajmove s krajnjim rezultatom da će cijene kuća ostati stabilne ili porasti. Kritičari takvog djelovanja kažu da vlade ne bi trebale poduzimati takve mjere u zemljama s istinskim tržišnim gospodarstvom, dok pristaše takvih poteza tvrde da su ti koraci povremeno nužni kako bi se spriječilo da recesije prerastu u ekonomske depresije.