S iznimkom središnje procesorske jedinice (CPU), većina hardvera unutar računala ima dva broja koja mogu pomoći u određivanju brzine sustava. Prvi broj je količina pruženog resursa, kao što je volumen tvrdog diska ili kapacitet čipova memorije s slučajnim pristupom (RAM). Drugi broj je brzina kojom hardver radi, što može uzrokovati da druge komponente unutar računala postanu sporije ako je preniska. Softver također određuje brzinu računala, točnije koliko programa – ili procesa – radi u pozadini i zauzimaju snagu i resurse računala. Ukupna brzina računala u konačnici je uvelike određena koliko dobro sve softverske i hardverske komponente rade zajedno.
U središtu računala je CPU, koji je glavni procesor koji obavlja većinu operacija unutar računala ili delegira zadatke drugim komponentama. Što je CPU brži, to će računalo biti brže u većini slučajeva, iako drugi čimbenici mogu ublažiti povećanje brzine računala. Predmemorija, koja je međuspremnik između CPU-a i hardvera kao što je tvrdi disk, može uzrokovati usporeni rad CPU-a ako nije dovoljno brz da preda informacije CPU-u ili ih brzo prihvati od hardvera. Dodatno, krugovi poznati kao sabirnice na matičnoj ploči služe kao primarni putovi za čitanje s hardvera i moraju biti brzi kao i CPU. Ako ove komponente nisu sastavljene tako da imaju komplementarne brzine, onda će ukupna brzina računala biti sporija od očekivane.
Veličina i brzina RAM-a također mogu utjecati na brzinu računala. RAM se koristi za čuvanje informacija na mjestu kojem se može brzo pristupiti, što omogućuje brzi rad programa i učinkovit izračun velikih podataka. Kao i druge komponente, RAM ima zadanu brzinu koja određuje koliko se brzo informacije mogu čitati i zapisivati u nju. Ako u sustavu nema dovoljne količine RAM-a, računalo će početi koristiti tvrdi disk kao virtualni RAM disk, kojem se pristupa puno sporije.
Tvrdi disk računala, fizički uređaj za pohranu, može utjecati na brzinu računala. Osim brzine operacija čitanja i pisanja i količine dostupnog prostora, koji operativni sustav koristi za privremeno pohranjivanje memorijskih stranica iz RAM-a, tvrdi disk može patiti od fragmentacije diska. Fragmentacija diska nastaje kada se informacije, poput programa ili dokumenta, ne pohranjuju na uzastopne memorijske lokacije, već se umjesto toga rašire na mnoga područja tvrdog diska. To znači da pogon mora skočiti na nekoliko nasumičnih fizičkih lokacija kako bi sastavio jednu datoteku, usporavajući izvršenje. Redovito defragmentiranje tvrdog diska može riješiti ovaj problem.
Softver koji je instaliran također može smanjiti brzinu računala. Kada se računalo u početku pokrene, određeni programi i upravljački programi se učitavaju u memoriju. Mnogi od njih su vitalni za rad računala, ali neki nisu i jednostavno zauzimaju memoriju, cikluse procesora i, potencijalno, propusnost mreže. Upravljanje količinom procesa koji se izvode u bilo kojem trenutku, kao i drugim programima koji bi mogli biti u pozadini, može značajno povećati brzinu računala i osloboditi vrijedne resurse za korištenje drugim programima.