Cirkulirajuće progenitorne stanice su posebna vrsta stanica koje mogu putovati kroz tijelo i diferencirati se u mnoge vrste tkiva. Mnogo je kemijskih čimbenika koji mogu utjecati na migraciju i razvoj cirkulirajućih progenitornih stanica. Neuralne progenitorne stanice, na primjer, mogu se razviti u neurone (siva tvar) ili glijalne stanice (bijela tvar) u prisutnosti određenih faktora rasta koji se nalaze u mozgu. Progenitorske stanice imaju receptore za ove čimbenike koji pomažu stanicama da identificiraju kada i gdje su najpotrebnije.
Neuralni progenitori su pod utjecajem istih molekula koje pomažu drugim vrstama tkiva da rastu i razlikuju se. Ove molekule uključuju čimbenike rasta koji se prirodno javljaju u fetalnom razvoju. Stavljanje neuralnih progenitornih stanica u blizinu čimbenika poput epidermalnog faktora rasta i faktora rasta fibroblasta-2 uzrokuje njihovo brzo razmnožavanje.
Kada se faktori rasta uklone, progenitorne stanice počinju se diferencirati u neurone i glijalne stanice. Drugi čimbenici rasta mogu potaknuti progenitorne stanice koje kruže da postanu mišići, kosti ili druge vrste tkiva. Ovaj sustav omogućuje tijelu da pažljivo kontrolira broj stanica koje ima na raspolaganju za oporavak od ozljeda i rast tkiva. Kada je potrebno novo tkivo, stanice oslobađaju odgovarajući faktor rasta kako bi privukle progenitorne stanice.
Peptid nazvan tvar P je još jedan čimbenik koji privlači progenitorne stanice koje kruže. Tvar P obično uzrokuje povećanje neuralnih progenitornih stanica nakon izlaganja. Istraživanja su otkrila da kada je mozak ozlijeđen, stanice u blizini ozlijeđenog područja oslobađaju tvar P kako bi privukle više progenitornih stanica.
Ove progenitorne stanice razvile su se u glijalne stanice koje su pomogle popraviti oštećenje ozlijeđenog područja. Glijalne stanice također su ojačale veze između neurona, omogućujući neuronima da nastave slati signale. Supstanca P, stoga, privlači progenitorne stanice kako bi spriječila umiranje ozlijeđenog tkiva i jedna je od metoda koju mozak koristi za oporavak od traume.
Nakon ozljede, tijelu je potreban način da privuče progenitorne stanice na mjesto ozljede. Progenitorne stanice se stvaraju u koštanoj srži, ali putuju kroz krvotok samo kada se signalizira. Ovu signalizaciju često provode kemikalije zvane citokini, kao što je faktor-1 izveden iz strome (SDF-1).
Stanice na mjestu ozljede oslobađaju SDF-1 i usmjeravaju progenitorne stanice u krvotok. Progenitorske stanice koje kruže traže veće koncentracije SDF-1, što ih dovodi do mjesta ozljede. Jednom tamo, drugi čimbenici rasta govore stanicama progenitorima koje vrste tkiva su potrebne, a potomci se na odgovarajući način razlikuju.