Bruto domaći proizvod (BDP) odnosi se na ukupnu ili kombiniranu potražnju za finalnim dobrima i uslugama u zemlji unutar određenog razdoblja. Nominalni BDP odnosi se na trenutne cijene dobara u zemlji u određenom trenutku. Nudi uvid u cijene samo u ovom trenutku. Deflator BDP-a pokazuje kako se nominalni BDP razlikuje od realnog BDP-a nakon prilagodbe rezultata nominalnog BDP-a kao odgovora na inflaciju. Na njega utječu promjenjivi obrasci potražnje potrošača.
Prije nego što se može primijeniti deflator BDP-a, potrebno je izračunati vrijednosti i realnog i nominalnog BDP-a kako bi se imala osnova za usporedbu i oduzimanje. Proces izračunavanja realnog i nominalnog BDP-a jedne nacije s ciljem postizanja deflatora BDP-a uključuje procjenu učinaka potražnje i ponude. Također, jedini proizvodi koji se razmatraju su konačni proizvodi, a ne sirovine, budući da brojanje oba može rezultirati ponovnim brojanjem iste stavke. Na primjer, BDP ne računa kakao kao i čokoladu napravljenu od kakaa jer bi rezultat bio pogrešan. Kakao je sirovina koja se koristi za izradu čokolade i uzimat će se u obzir samo ako nije upotrijebljen za proizvodnju čokolade do kraja poslovnog ciklusa.
Stvarni BDP se izvodi izračunom ukupne potražnje potrošača za robom u poslovnom ciklusu, koji može biti svaki kvartal, u odnosu na izračun medijana za određeni broj ciklusa. Nominalni BDP se bavi samo izračunima iste potrošačke potražnje u ovom trenutku, što ga čini uvijek višim od BDP-a. Deflator BDP-a koristi se za izračunavanje točnih cijena uzimajući u obzir razlike u cijenama. Ova brojka koja je izvedena je deflator BDP-a i može se promijeniti s povećanom potražnjom potrošača kao odgovor na različite čimbenike.
Deflator BDP-a obično se mjeri u obliku robne košarice u kojoj se cijena robe u košarici mjeri tijekom vremena. Na to može utjecati prevelika proizvodnja, koja ne odgovara potražnji i uzrokuje pad cijena. Na to može utjecati i prevelika potražnja, što će gurnuti cijene roba u raspon koji je viši od uobičajenog.