Mnogi različiti čimbenici utječu na društveni razvoj u ranom djetinjstvu, uključujući djetetovu privrženost njegovim ili njezinim roditeljima ili skrbnicima, kao i način na koji te odrasle figure komuniciraju s drugima u djetetovoj prisutnosti. Način na koji roditelj ili skrbnik disciplinira dijete također može utjecati na njegov ili njezin društveni razvoj. U mnogim slučajevima, vrsta zajednice u kojoj dijete odrasta, bez obzira je li sigurna ili ne, može imati velik utjecaj na njegov osjećaj sigurnosti, što kasnije može utjecati na njegovu sposobnost da razvija i održava odnose s drugima. .
Korijen gotovo svih aspekata razvoja u ranom djetinjstvu je djetetov odnos s onima koji mu pružaju primarnu skrb, uključujući način na koji se ono ili ona društveno razvija. Kada se dijete njeguje s povjerenjem, dosljednošću i ljubavlju, ono obično razvija snažan odnos sa svojim roditeljima ili skrbnicima, što je jedan od primarnih odlučujućih čimbenika u tome hoće li se dijete osjećati sigurnim u svom svijetu ili ne. . Ova sigurnost, kada se uspostavi rano u životu, daje djetetu mogućnost da formira ove vrste čvrstih odnosa s drugim članovima obitelji, braćom i sestrama i onima u njegovoj ili njezinoj zajednici. Isto tako, dijete koje ne razvije snažnu privrženost jednom ili više primarnih skrbnika obično će biti previše nesigurno u sebe da bi doseglo i vjerovalo drugim ljudima.
Za većinu djece, jedan od primarnih čimbenika koji utječu na društveni razvoj u ranom djetinjstvu je način na koji odrasli u njegovom ili njezinom životu komuniciraju s drugom djecom ili odraslima. Roditelji i skrbnici, svjesno ili ne, neprestano modeliraju kako bi dijete i drugi odrasli trebali razgovarati jedni s drugima i rješavati jednostavne do složene društvene situacije. Budne oči djeteta hvataju mnoge stvari koje velika većina odraslih možda ne primjećuje, od brze reakcije voljenoj osobi ili načina na koji odrasla osoba od povjerenja pravi kompromise s drugima. Djeca tada obično oponašaju ova modelirana ponašanja u vlastitim društvenim interakcijama s vršnjacima i odraslima.
Metode discipline utječu više od učenja djeteta o razlici između prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja, uključujući društveni razvoj u ranom djetinjstvu. Općenito, djeca koja su očekivala ponašanje koje im je objašnjeno, umjesto da im se jednostavno diktira, imaju tendenciju da razviju bolje razumijevanje o tome kako bi trebala komunicirati s drugima u društvenim okruženjima, te su stoga sposobna primijeniti ove informacije na slične ili različite situacije. Na primjer, dijete kojem se kaže da udaranje povrijeđuje druge, a ne jednostavno “Ne udaraj svog brata ili sestru”, obično će razviti razumijevanje kako njegovi ili njezini postupci utječu na druge, umjesto da zaustavlja samo jedno specifično ponašanje, kao što je udaranje.
Osjećaj sigurnosti tijekom prvih nekoliko godina života igra veliku ulogu u društvenom razvoju u ranom djetinjstvu. Kao što privrženost roditeljima ili skrbnicima čini da se dijete osjeća sigurnim, tako se i osjećaj sigurnosti u domu i zajednici u kojoj živi. U mnogim slučajevima, djeca koja odrastaju u područjima s problemima kriminala teže vjerovati drugim ljudima, te stoga razvijaju odnose s drugima kako stariju.