Na razine proizvodnje bruto domaćeg proizvoda (BDP) ili trendove BDP-a može utjecati niz različitih unutarnjih i vanjskih nacionalnih čimbenika. To uključuje tehnološke inovacije koje utječu na tržišnu vrijednost roba i usluga na uvoznom/izvoznom tržištu; društveni trendovi u društvu kao što su porast stope pismenosti, rast stanovništva i poboljšana demografska skupina radne snage; i kulturni trendovi kao što je stopa potrošnje po glavi stanovnika. Mnogi trendovi BDP-a također idu ruku pod ruku u smislu međusobnog jačanja, a Kina je dobar primjer za to u 21. stoljeću. Snažan rast tehnoloških inovacija, potrošačke potrošnje i stanovništva u Kini je dao stopu rasta BDP-a od 9.3% u 2009. u odnosu na prosjek od samo 3.3% za ostatak svjetskog gospodarstva u to vrijeme. U posljednja dva stoljeća ljudske povijesti, trendovi BDP-a također su naglo porasli tijekom razdoblja ratova velikih razmjera, kao što je tijekom Prvog svjetskog rata, i s pojavom inženjerskih dostignuća koja su olakšala međunarodnu trgovinu, kao što je dovršetak Panamskog Kanal 1914. godine.
Makroekonomija često gleda na široku skalu prihoda i ulaganja u različitim industrijama ili društvima kako bi prvo shvatila smjer kretanja BDP-a. U industrijaliziranim zemljama prvog svijeta ovi se ekonomski pokazatelji često temelje na proizvodnji i prodaji kapitalnih dobara visoke vrijednosti kao što su automobili, stambeni objekti i teška građevinska oprema. Proizvodnja ovih dobara u takvim tradicionalnim sektorima gospodarstva izravno je vezana uz brojke nezaposlenosti i kamatne stope koje pokreću trendove u bankarstvu i kapitalnim investicijama, a zajedno se mogu koristiti kao brza metoda za izračun kretanja nacionalnog BDP-a na tromjesečnoj bazi.
Dugoročne trendove BDP-a teže je točno izračunati jer su pokušaji predviđanja promjena u ukupnom životnom standardu populacijskih skupina kroz više generacija društva. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) sa sjedištem u Francuskoj, grupa je koja pokušava pratiti svjetsku trgovinu i ekonomske uvjete za 34 zemlje sudionice od Europske unije, do onih u Sjevernoj Americi, Japanu, Australiji i još mnogo toga. Takvi izračuni uključuju prosječni životni vijek za stanovnike svake nacije, kao i vrijeme posvećeno aktivnostima u slobodno vrijeme, te izravnije i neposrednije utjecaje na BDP kao što su vanjski dug, ulaganja u istraživanje i razvoj i skriveni troškovi okoliša koji mogu učiniti trenutnu razinu BDP-a neodrživom za društvo kako se zagađenje ili oskudica resursa povećavaju.
Druga ključna komponenta promjena u trendovima BDP-a temelji se na Maslowovoj hijerarhiji potreba koju je promovirao Abraham Maslow, američki profesor psihologije iz 20. stoljeća koji je o tome pisao u svom radu iz 1943. Teorija ljudske motivacije. U osnovi, Maslowova hijerarhija kaže da, kako se bogatstvo u društvu općenito povećava, društvo se fokusira na potrebe samoaktualizacije, koje mogu uključivati velike istraživačke i inženjerske projekte kao što je izgradnja Panamskog kanala na početku svjetskog rata. Panamski kanal u početku je imao samo godišnji promet do 1,000 brodova, ali od 2008. godine preko 14,000 XNUMX teretnih plovila prolazilo je kanalom godišnje.
Takvi Maslow “prozori ekonomskog rasta”, kako ih nazivaju, zacrtani su za globalne događaje u posljednjih 200 godina. Gotovo univerzalno, svakom naletu kretanja BDP-a prethodila je svjetska financijska panika i pad. To sugerira da rast BDP-a prati društvenu percepciju gospodarskog blagostanja temeljenu na trenutnim događajima koji utječu na trendove BDP-a koliko i sirovi ekonomski podaci.
Praćenje nacionalnog BDP-a u mnogim zemljama često uključuje pokušaj mjerenja povjerenja potrošača, stoga, jer može izravno utjecati na stope potrošnje čak i kada takva uvjerenja nisu u skladu sa stvarnošću. Primjer za to je istraživanje radno sposobnih Kanađana iz 1998. u kojem se od njih tražilo da usporede svoje financijsko stanje ili razinu blagostanja s onima svojih roditelja kad su bili iste dobi. Samo 44% ispitanih Kanađana smatra da se njihovo ekonomsko stanje poboljšalo u odnosu na stanje njihovih roditelja, dok je BDP po kućanstvu u Kanadi zapravo porastao za 60% tijekom posljednjih 25 godina, što odražava znatno poboljšanu razinu prosječnog ekonomskog prosperiteta.