Parkinsonova bolest je doživotni, neizlječivi neurološki poremećaj koji se s vremenom progresivno pogoršava. Prognoza se može činiti mračnom, ali suvremeni napredak u dijagnostičkim alatima, lijekovima i kirurškim tehnikama pomaže velikom broju pacijenata da uživaju u aktivnom, dugom životu unatoč svojim stanjima. Mnogi različiti čimbenici mogu utjecati na prognozu Parkinsonove bolesti, no neki od najvažnijih su težina simptoma u trenutku postavljanja dijagnoze, dob bolesnika i dostupnost kvalitetne medicinske skrbi. Primanje ozbiljne psihološke i emocionalne podrške kako bolest napreduje također može poboljšati prognozu Parkinsonove bolesti.
Većina ljudi kojima je dijagnosticirana Parkinsonova bolest je starija od 40 godina. Njihovi liječnici mogu slučajno otkriti abnormalnosti pokreta mišića tijekom rutinskih pregleda ili nakon što pacijenti prijave rane znakove bolesti, kao što su drhtanje ruku ili poteškoće pri hodanju i govoru. Općenito, što se prije otkriju problemi, to je bolja prognoza Parkinsonove bolesti. Osobe koje imaju obiteljsku anamnezu bolesti trebale bi biti posebno usmjerene na rane znakove upozorenja i zakazivati redovite preglede kod svojih liječnika u nadi da će otkriti manje probleme prije nego što prouzrokuju velike neurološke disfunkcije.
Desetljeća istraživanja i napredak u suvremenoj medicini uvelike su poboljšali prognozu Parkinsonove bolesti. Sada je poznato da mnogi problemi povezani s ovim stanjem proizlaze iz niske razine dopamina u mozgu. Ova činjenica omogućila je farmaceutskim stručnjacima da razviju lijekove koji nadopunjuju prirodnu proizvodnju dopamina i pomažu da se kemikalija produži u mozgu.
Levodopa je dnevni oralni lijek koji se pretvara u dopamin kada dođe do mozga. Mnogim pacijentima se također daju inhibitori monoamin oksidaze (MAO) B, koji blokiraju djelovanje enzima koji se prirodno pojavljuju. MAO enzimi normalno razgrađuju dopamin, a njihovi učinci kod pacijenata s Parkinsonovom bolešću mogu se značajno usporiti ili zaustaviti lijekovima inhibitorima kako bi se spriječio gubitak dopamina. Drugi lijekovi koji se bore protiv specifičnih simptoma, poput drhtanja ruku, također mogu poboljšati kvalitetu života osobe tijekom liječenja.
Namjenska fizikalna terapija, pozitivan stav i podrška obiteljskih i profesionalnih terapeuta mogu imati veliki utjecaj na prognozu Parkinsonove bolesti. Individualizirani programi fizikalne terapije pomažu pacijentima izgraditi snagu, poboljšati svoje vještine hodanja i govora, i što je možda najvažnije, steći samopouzdanje. Emocionalna podrška prijatelja, obitelji, psihologa i grupa za podršku zajednice pomaže ljudima da ostanu usredotočeni na svoje ciljeve u životu i ostanu optimistični. Prognoza Parkinsonove bolesti ne znači kraj sreće i aktivnosti sve dok je osoba spremna nastaviti se boriti.