Ključni čimbenik u razvoju percepcije je izloženost bogatim i raznolikim osjetilnim podražajima. Kako dojenčad sazrijevaju, uče od svijeta oko sebe. Njihova osjetila se izoštravaju i počinju povezivati određene podražaje s određenim iskustvima. S vremenom to pridonosi razvoju jezika i naprednijim vještinama. Problemi s razvojem percepcije mogu stvoriti cjeloživotne probleme.
Pri rođenju će biti prisutna određena osjetilna percepcija, koja se može brzo usavršavati i usavršavati tijekom tjedana, mjeseci i godina izlaganjem podražajima. Na primjer, novorođenčad u početku imaju vrlo slab vid na daljinu. Oni mogu reagirati na objekte koji se kreću izvan njihova vidnog područja, ali ne vide te objekte jasno. Svijetli, hrabri podražaji imaju tendenciju privući i zadržati njihovu pozornost. To im omogućuje da razviju bolju vidnu oštrinu, što je temelj za buduće vještine poput učenja čitanja.
Jedan čimbenik koji može usporiti razvoj percepcije je tjelesno oštećenje poput vida ili gubitka sluha. Dojenčad koja su gluha ili nagluha možda neće reagirati na slušne podražaje i ne doživljavaju toliko obogaćivanje od zvukova oko sebe. Isto tako, gubitak vida može inhibirati razvoj centara za vid u mozgu. Ako se ti problemi ne identificiraju i ne riješe, dijete može zaostajati. Nagluhi učenik, na primjer, može biti označen kao lijen ili nepažljiv kada je problem zapravo u tome što ne može čuti učitelja.
Drugi problem koji se može pojaviti tijekom razvoja percepcije su kognitivne ili intelektualne teškoće. To može uključivati stanja kao što su disleksija, autizam ili Downov sindrom. Te poteškoće mogu utjecati na razvoj djetetove percepcije mijenjajući način na koji dijete konzumira i obrađuje perceptivne informacije. Na primjer, može biti teže razviti jezične vještine ili može biti teško steći motoričku koordinaciju, što može igrati ulogu u taktilnom razvoju.
Psihološki problemi su još jedno područje zabrinutosti. Čak i u okruženju bogatom poticajima, razvoj percepcije može biti usporen ili narušen stresom ili nesrećom. Dojenče koje ne dobiva previše pažnje, uključujući fizički kontakt i razgovor s ljubavlju, može biti u nepovoljnijem položaju. Isto tako, dojenčad izložena čestim i dugotrajnim svađama između odraslih može razviti emocionalni stres kao rezultat napetosti i drugih emocija koje mogu biti prisutne. To može uzrokovati povlačenje dojenčadi i male djece, izražavajući manje radoznalosti za svoju okolinu i doživljavajući odgovarajuća kašnjenja u razvoju percepcije.