Mnogo je čimbenika koji utječu na brzinu intravenskog kapanja. Intravenski drip je medicinski uređaj koji isporučuje tekuće tvari u ljudsko tijelo kroz venu, obično na ruci ili šaci. Brzine kapanja određuju se parametrima doziranja intravenske otopine i fiziološkim stanjem pacijenta. Napredak u tehnologiji intravenske terapije omogućio je elektroničko programiranje intravenskih stopa kapanja ako se ukaže potreba.
Intravenska terapija je obilježje medicinskog liječenja više od 100 godina. Jednostavno definirano, intravenska terapija je davanje lijeka u tekućem obliku kroz potrebnu stavljenu u venu. Lijek može biti bilo što, od jednostavne fiziološke otopine koja se daje za rehidraciju pacijenta do kemoterapijskih lijekova koji se koriste u borbi protiv raka. Da bi bila učinkovita, svaka intravenska otopina zahtijeva određenu brzinu kapanja.
Prvi čimbenik koji utječe na brzinu intravenskog kapanja su smjernice za doziranje otopine u IV. Lijekovi kao što su antibiotici ili lijekovi za kemoterapiju zahtijevaju preciznu infuziju kako bi bili učinkoviti i ne bi naštetili pacijentu. Za druge lijekove ova tehnika je neophodna kako ne bi došlo do slučajnog predoziranja. Ipak, u nekim situacijama, kao što je kada pacijentu treba transfuziju krvi nakon nesreće, tekućini je dopušteno da slobodno uđe u tijelo kako bi se pacijent održao na životu.
Posebna fiziologija pacijenta također utječe na stope kapanja. U gornjem primjeru, kada se pacijentu kojemu je potrebna transfuzija krvi da bi preživio, daje IV, krv slobodnije teče u tijelo zbog pacijentovog niskog krvnog tlaka. U manjoj mjeri vrijedi i suprotno. Bolesnici s visokim krvnim tlakom i dalje mogu primiti normalnu IV bez straha da će premalo tekućine ući u tijelo. Brak elektronike i intravenske terapije dodatno je smanjio ovaj problem.
Mnoge moderne bolnice koriste infuzijske pumpe za regulaciju intravenskih stopa kapanja. Ovi strojevi se mogu programirati i sadrže reference na rasporede doziranja za razne IV lijekove. Unos podataka o pacijentu kao što je težina kalibrira pumpu kako bi se osiguralo da pacijentova krv ne postane hipertonična ili hipotonična, što je uvjet da ima previše ili premalo vode u krvotoku. Infuzijske pumpe čak imaju mogućnost isporučivanja lijekova prema rasporedu čak i ako pacijent nastavi primati fiziološku otopinu tijekom dana. Infuzijske pumpe nisu pouzdane; do smrti i ozljeda pacijenata došlo je zbog kvara hardvera i/ili softvera.