Fiskalna politika je opći pojam koji se koristi u makroekonomiji za opisivanje državne potrošnje i oporezivanja koji se namjerno koristi za vršenje utjecaja na gospodarstvo. Učinkovitost fiskalne politike ovisi o širokom rasponu čimbenika, od kojih se mnogi ne mogu pouzdano predvidjeti niti unaprijed razumjeti. Promjene u ponašanju uzrokovane promjenama državne potrošnje i oporezivanja među najznačajnijim su determinantama, budući da bi pokušaj povećanja potražnje potrošača kroz državnu potrošnju ili smanjenje oporezivanja, na primjer, bio uvelike neučinkovit kada bi ljudi jednostavno štedjeli svoj novac umjesto da ga troše. Ostali čimbenici koji utječu na učinkovitost fiskalne politike uključuju vremenski odmak između provedbe nove politike i ostvarenja učinaka te politike, učinke koje promjene politike imaju na kamatne stope i druge ekonomske probleme, te stvarnu kvalitetu promjene politike.
Učinkovitost fiskalne politike uvelike ovisi o ravnoteži između oporezivanja i potrošnje. Vlade oporezuju svoje građane kako bi financirale vladine projekte i preraspodijelile bogatstvo kako bi najbolje odgovarale potrebama svih pogođenih pojedinaca. Smanjenje poreza za određene skupine daje ljudima više novca za trošenje, što u nekim slučajevima može poboljšati gospodarstvo zemlje povećanjem potražnje potrošača. Državna potrošnja može se kombinirati sa smanjenim oporezivanjem kako bi se potaknulo gospodarstvo. Često se koristi za osiguravanje poslova i novca, uz očekivanje da će ljudi tada potrošiti više novca, čime se pomaže gospodarstvu.
Vlade često kombiniraju smanjeno oporezivanje s povećanom potrošnjom kako bi potaknule gospodarstvo i povećale potražnju potrošača. Dugoročna učinkovitost ovoga uvelike ovisi o ponašanju ljudi u odgovoru na to da imaju više novca na raspolaganju. Država obično mora potrošiti više novca nego što zarađuje kako bi provodila takvu politiku, pa ako politika ne uspije i gospodarstvo ne ojača, možda će teško vratiti izgubljena sredstva. Međutim, ako takva politika bude učinkovita, vlada bi mogla nametnuti veći porez na ojačano gospodarstvo, čime bi povratila sredstva potrebna za politiku poticaja.
Postoji izvjesna sumnja u učinkovitost fiskalne politike kao sredstva za bijeg od ekonomske recesije ili depresije. Povećana potrošnja i smanjeno oporezivanje obično prisiljavaju vladu da se zadužuje ili od svojih ljudi ili od stranih izvora. To dovodi do fenomena zvanog “istiskivanje”, u kojem zaduživanje potrebno za povećanje potrošnje i smanjeno oporezivanje dovodi do povećanja kamatnih stopa koje drastično smanjuju učinkovitost politike.