Postoji uobičajena pogrešna percepcija i sveprisutna urbana legenda da koristimo samo djelić svog mozga. Dio koji navodno koristimo je 10% ili 1/10. Ovo uvjerenje često slijedi teorija, ako bismo iskoristili preostalih 90% našeg mozga koji nije u upotrebi, imali bismo nevjerojatan potencijal za inteligenciju, možda ekstra-osjetnu percepciju i druge sposobnosti šestog čula.
Oko 10% mozga sastoji se od neurona, što se može pokazati aktivnim na skeniranju mozga. 90% ljudskog mozga sastoji se od glijalnih stanica, koje imaju vrlo različite funkcije od neurona. Korištenjem mapiranja mozga uočeno je da je u normalnim misaonim procesima mozak u stalnoj aktivnosti, bez obzira spavamo li ili budni. Važno je napomenuti da ne koristimo cijeli dio našeg mozga koji ima neurone u isto vrijeme.
Aktiviranje svih neurona odjednom bi uzrokovalo napade i možda moždanu smrt. U tom smislu, ne koristimo čak ni svih 10% navodnog dijela našeg mozga koji koristimo. Ali mi koristimo glijalne stanice kao i neurone kako bismo mislili, djelovali, osjećali i kretali se. Stoga u bilo kojem trenutku koristimo mnogo više od 1/10. Ne može se sve mapirati na isti način na koji to mogu biti neuroni.
To ne znači da sva ljudska bića postižu svoje maksimalne “mišljene” ili kognitivne sposobnosti. U ovom metaforičkom smislu, koristimo samo djelić našeg mozga jer možda nismo najpametniji, najobrazovaniji ili najbriljantniji ljudi što možemo biti. Različite stvari mogu utjecati na sposobnost maksimiziranja spoznaje. To uključuje prehranu, genetiku, odgoj, obrazovanje i socio-ekonomsku razinu. Čak i dalje, čini se da neki ljudi za koje se čini da imaju malo na putu njegovanja imaju genijalnost ili pametnu vještinu, zbog čega se ljudi pitaju možemo li svi imati genijalni potencijal. Čini se da su genijalne sposobnosti iznimne, a ne norma, te se te sposobnosti možda neće moći njegovati ili potaknuti u postojanje.
Ljudi koji se klasificiraju kao genijalci mogu pokazati odgovarajuću višu razinu neuronske aktivnosti kada im se skenira i pregleda mozak. Ali još uvijek nemaju potpunu neuralnu aktivnost. Neke bolesti i bolesti također pokazuju višu razinu uključenosti neurona, ali rezultati nisu jednako pozitivni. Ono što se može reći za mozak je da on neprestano radi i aktivan. Koristimo mnogo više od samo dijela mozga – dosljedno koristimo cijeli organ.