Odnos između najmodavca i najmoprimca može biti kompliciran, budući da je dogovor obično profesionalni ugovor koji se odnosi na osobne stambene prostore. Postoje ugovorne obveze s obje strane, kao što su pravovremeni popravci ili plaćanje najma, ali postoje i problemi s osobnim privatnosti. S vremena na vrijeme dolazi do sukoba između najmodavaca i stanara. Neki se mogu riješiti neformalnim rukovanjem, dok drugi mogu zahtijevati pravni postupak ili vanjsku arbitražu. Postoji niz načina na koje najmodavci mogu riješiti probleme stanara bez ugrožavanja cjelokupnog odnosa.
Jedan od načina rješavanja problema stanara je da stanodavac bude vrlo jasan u svojim planovima za rješavanje situacije. Stanari koji su zabrinuti za zdravlje i sigurnost svojih stanova ne žele čuti nejasna obećanja ili otvorene planove od svojih stanodavaca. Savjestan iznajmljivač trebao bi dati što više konkretnih informacija. Ako vodoinstalater ne može uputiti hitni poziv, tada stanaru treba reći o kašnjenju. Ako serviser otkaže termin, najmoprimcu treba reći da ga očekuje drugi datum. Što je otvorenija komunikacija između najmodavca i najmoprimca, to bi trebalo biti lakše riješiti probleme stanara bez sukoba.
Neki problemi stanara, kao što su ponovljeni prekršaji buke ili loši sanitarni uvjeti, padaju u potpunosti na same stanare, ali stanodavac će možda htjeti učiniti usklađenost što bezbolnijim. Stanodavac bi mogao pristati na najam kontejnera velikog kapaciteta pod uvjetom da ga najmoprimac napuni svojim viškom smeća i smeća. Vlasnik bi mogao predložiti da se bučni stanar preseli u izoliraniju stambenu jedinicu s manje susjeda. Ozbiljni problemi stanara ne moraju uvijek završiti prijetnjama deložacijom ili drugim taktikama prisile. Mogu postojati neki temeljni razlozi za nemogućnost najmoprimca da se pridržava uvjeta najma, poput fizičkog ograničenja ili invaliditeta.
Međutim, postoje slučajevi kada se ozbiljni problemi stanara ne mogu riješiti samo otvorenom komunikacijom ili smještajem. Ako je situacija dosegla točku u kojoj je potrebna vanjska pravna intervencija, još uvijek postoji nekoliko opcija koje stanodavac može tražiti. Mnogi gradovi imaju posebne agencije koje rješavaju sporove između stanodavaca i najmoprimaca prije nego što dostignu razinu suda za sporove male vrijednosti. Obučeni arbitar može saslušati obje strane u sporu i odlučiti koje radnje treba poduzeti da se pitanja riješe izvan suda. Tijekom arbitraže, i zakupnik i stanodavac moraju se složiti da će se pridržavati svih uvjeta koje arbitar odredi.
Ako arbitraža ne uspije, stanodavac može pokrenuti pravni postupak deložacije protiv stanara. Međutim, zakonska deložacija je proces, a ne trenutna radnja, tako da stanar ima određeno vrijeme da ispravi situaciju prije nego što stanodavac može dalje poduzimati stvar. Međutim, jednostavno plaćanje zakašnjele najamnine ili pristanak na uklanjanje otpadnog automobila ne znači nužno da se stanar ne može deložirati ako ostali problemi ostanu neriješeni. Sudac će utvrditi je li deložacija primjerena prije nego što stanodavcu dopusti da ukloni stanara i njegovu ili njezinu imovinu iz prostorija. Također je moguće da sudac može narediti najmodavcu da izvrši bitne popravke i dopusti najmoprimcu da ostane u tim prostorijama do kraja razdoblja najma.
Cilj stanodavca trebao bi biti mirno i pravovremeno rješavanje većine problema stanara. Najmodavci bi trebali biti spremni ako stanar odluči sam riješiti problem i zadržati ekvivalentan dio plaćanja najamnine. To je razlog zašto brzi dogovori za popravak imaju koristi od najmodavaca, budući da oni mogu sami napraviti popravke besplatno ili unajmiti svestranog majstora umjesto skupljih servisera s kojima se stanari obično obraćaju. Ključ svega je otvorena komunikacija i spremnost da se napravi odgovarajući smještaj prije nego što problemi stanara postanu veliki pravni problemi.