Današnji liječnici ponekad liječe bol korištenjem niskonaponskih električnih impulsa kako bi blokirali signale boli da dođu do mozga, koncept koji je rođen u starom Rimu. Godine 46. nakon Krista, liječnik Scribonius Largus napisao je u De Compositiones Medicae o korištenju električnih jegulja za stvaranje sličnih električnih naboja. Jegulje su korištene za liječenje pacijenata s gihtom, oblikom artritisa koji zahvaća stopala i može uzrokovati bolne napade koji traju danima. Largus je svojim pacijentima davao stavljati noge u vodu s torpednim ribama sve dok im se živčani sustav ne razmrsi na odgovarajući način i bol splasnuo. To je usporedivo s današnjom primjenom transkutane električne stimulacije živaca ili TENS-a, koja se koristi za liječenje mnogih vrsta boli. U starom Rimu, međutim, bilo je teže stvoriti terapeutsku količinu električnog tretmana, jer električne ribe poput torpeda, također poznate kao pacifička električna zraka, mogu emitirati naboje do 200 volti.
Šokantne činjenice o ribi, boli i gihtu:
Neke ribe i jegulje imaju snopove mišićnih vlakana koja su sposobna stvoriti i isprazniti električnu energiju pri različitim naponima stotine puta u sekundi, prema svojim potrebama.
Možda nije iznenađujuće da je Benjamin Franklin, koji je slavno puštao zmaja tijekom električne oluje, bio veliki vjernik u ovu vrstu ublažavanja boli.
Struja može samo otupiti bolne simptome gihta, a ne izliječiti bolest. Giht je oblik upalnog artritisa, uzrokovan nakupljanjem mokraćne kiseline, koja se može pretvoriti u kristale urata koji ugrožavaju zglobove i dovode do onoga što je poznato kao izbijanje gihta.