Prvi otkriveni ekstrasolarni planeti bili su par stjenovitih objekata koji kruže oko PSR B1257+12, pulsara u zviježđu Djevice, 980 svjetlosnih godina od Zemlje. Za ovo otkriće zaslužni su radio astronomi Aleksander Wolszczan (Poljak) i Dale Frail (Kanađanin), koje je objavljeno 1992. i brzo potvrđeno.
Od 2007. godine poznata su 242 ekstrasolarna planeta. Sumnja se da najmanje 10% zvijezda sličnih Suncu ima planete, iako bi stvarna vrijednost mogla biti mnogo veća. Otkriće planeta koji kruže oko PSR B1257+12 bilo je iznenađenje za astronome u to vrijeme, jer su to bili planeti pulsari, a općenito se pretpostavljalo da se planeti formiraju samo oko zvijezda glavnog niza.
Dva ekstrasolarna planeta sada su poznata kao PSR B1257+12B i PSR B1257+12C. Treći planet, PSR B1257+12A, koji kruži najbliže zvijezdi, otkriven je nekoliko godina nakon ostalih. Dva veća planeta su oko četiri puta veća od mase Zemlje. Pulsar oko kojeg kruže ostatak je supernove. Nepoznato je jesu li ovi ekstrasolarni planeti nastali prije supernove, vjerojatno stjenovite jezgre bivših plinskih divova kojima je oduzeta većina mase tijekom nove, ili tijekom kruga formiranja planeta nakon nove. Ekstrasolarni planeti kruže oko 0.36 AJ (astronomske jedinice, 1 AJ jednak je udaljenosti između Zemlje i Sunca) odnosno 0.46 AJ od svoje zvijezde.
PSR B1257+12 je milisekundni pulsar, vrsta neutronske zvijezde, a otkrio ga je 1990. Wolszczan pomoću svemirskog teleskopa Arecibo. Nepravilnosti u pulsnom razdoblju navele su Wolszczana i Fraila da pažljivo istraže sustav za moguće ekstrasolarne planete. Naravno, bili su uspješni. Pulsari emitiraju ogromne količine zračenja, više nego dovoljne da sprže bilo kakav život na površini planeta u orbiti, pa su PSR B1257+12B i PSR B1257+12C posljednja mjesta na kojima bismo tražili izvanzemaljski život. Pulsar ima period rotacije od 6.22 milisekundi i star je 800 milijuna godina.
Iako nije bio prvi koji je otkriven, najpoznatiji ekstrasolarni planet vjerojatno je Gliese 581c, zbog svoje relativne blizine (20 svjetlosnih godina), mase slične Zemlji i svog položaja unutar “nastanjive zone” svoje zvijezde, a zona koja bi teoretski mogla održati život.