Čimbenici rizika za samoubojstvo mogu se podijeliti u tri glavne kategorije: biopsihosocijalni, okolišni te društveni i kulturni čimbenici. Opći čimbenici rizika za samoubojstvo razlikuju se od neposrednih znakova samoubilačke krize, koji uključuju intenzivnu depresiju, ubrzani događaj ili promjene u ponašanju kao što je opraštanje od prijatelja i članova obitelji ili završavanje drugih životnih poslova. Svatko tko pokazuje ove znakove krize trebao bi dobiti pomoć ili putem telefonske linije za samoubojstvo ili putem medicinske skrbi.
Biološki i psihosocijalni čimbenici rizika za samoubojstvo neki su od najvažnijih i najutjecajnijih čimbenika rizika. Prema American Foundation for Suicide Prevention, 90% onih koji počine samoubojstvo pati od psihijatrijskih poremećaja kao što su velika depresija, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), shizofrenija ili bipolarni poremećaj. Osim toga, između 20% i 50% žrtava samoubojstva već je pokušalo samoubojstvo.
Osim velikih rizika od mentalnih bolesti i prethodnih pokušaja samoubojstva, obiteljska povijest samoubojstva i niže razine serotonina su drugi čimbenici rizika za samoubojstvo. Impulzivno ponašanje također može pridonijeti povećanom riziku od samoubojstva jer je veća vjerojatnost da će impulzivni pojedinci djelovati na suicidalne ideje. Demografski, stope samoubojstava najveće su za starije muškarce bijele rase u usporedbi s drugim skupinama. Muškarci općenito imaju veću vjerojatnost da će počiniti samoubojstvo od žena za faktor tri do pet, za što neki tvrde da je povezano s povećanim impulzivnim ponašanjem muškaraca.
Također postoji nekoliko okolišnih čimbenika rizika za samoubojstvo koji ovise o situaciji pojedinca. To može uključivati smrt voljene osobe, gubitak posla ili ulaganja, ili čak lokalni trend samoubojstva koji bi mogao utjecati na osobu koja već pokazuje druge čimbenike rizika za samoubojstvo. Iako su ekološki rizici mnogo varijabilnije prirode od biopsihosocijalnih rizika, ti se čimbenici ponekad mogu pokazati ekstremnijima, jer mogu dovesti do situacije samoubojstva zbog iznenadne pojave.
Čimbenici rizika za samoubojstvo također obuhvaćaju određene društvene i kulturne tradicije, posebno za regije koje nemaju adekvatan pregled i skrb za mentalno zdravlje. Kulture koje obeshrabruju traženje pomoći, temelje se na sramu ili veličaju samoubojstvo kao sredstvo za bijeg od potencijalnog srama općenito povećavaju rizik od samoubojstva. Osim toga, zlouporaba supstanci može uvelike povećati rizik za osobu, osobito ako je on ili ona u pijanom stanju nakon što se dogodio precipitirajući događaj. Na općenitijoj društvenoj razini, osobe koje nemaju snažnu mrežu podrške ili se osjećaju usamljeno ili izolirano izložene su povećanom riziku od depresije i samoubojstva.