Značajni izvori dioksina uključuju nekontrolirano spaljivanje otpadnih materijala, industrijske procese i prirodne događaje poput vulkanskih erupcija. Glavni izvori mogu se značajno razlikovati ovisno o regiji. U Europskoj uniji, na primjer, rigorozno zakonodavstvo o onečišćenju ograničava industrijske izvore, dok neke zemlje u razvoju imaju labavije zakone i njihove tvornice proizvode veliki broj dioksina. Ovi se brojevi također mijenjaju tijekom vremena kao odgovor na regulaciju i promjene industrijskih procesa. Najnovije informacije za određenu naciju mogu biti dostupne putem agencije za zaštitu okoliša poput Agencije za zaštitu okoliša (EPA) u Sjedinjenim Državama.
Dioksini su kemijski spojevi za koje se zna da su opasni za zdravlje ljudi i okoliša. Često nastaju kao nusprodukt izgaranja, ali mogu nastati i tijekom nekih kemijskih procesa. Dio takozvanog “prljavog tuceta” zagađivača, njihov se broj pomno prati diljem svijeta zbog njihovih značajnih štetnih učinaka na zdravlje. Državne agencije koje se bave zdravljem i onečišćenjem prate koncentracije i rade na razvoju boljih kontrola onečišćenja kako bi se ograničilo onečišćenje dioksinom.
Veći dio 20. stoljeća industrijski su procesi bili primarni izvori dioksina, uključujući mljevenje papira, spaljivanje industrijskog otpada, kemijsku proizvodnju, taljenje i rafiniranje. Kao odgovor na rastuće razine dioksina povezane s takvim aktivnostima, vladine agencije u mnogim zemljama počele su suzbijati industrijsko onečišćenje. Rezultat je bio značajno smanjenje emisija dioksina iz ovih izvora. Tvrtke koriste različite kontrole onečišćenja kako bi ograničile ukupnu proizvodnju i kontrolirale svoje dioksine kako bi spriječile kontaminaciju.
Spaljivanje otpada u nekontroliranom okruženju kao što su hrpe za spaljivanje i kante za smeće u dvorištu značajan je izvor dioksina. Vojske također koriste bačve za spaljivanje za odlaganje otpada dok su na terenu, a one mogu povećati kemijsko opterećenje. Prirodni procesi poput šumskih požara i vulkana također su izvori dioksina; oni se ne mogu kontrolirati poput industrijskih procesa, pa je stoga njihova proizvodnja onečišćenja kao postotak ukupnih izvora dioksina porasla kada je industrijsko onečišćenje počelo opadati.
Najčešći izvor izloženosti dioksinu za širu javnost je kontaminirana hrana. Pažljivo reguliranje opskrbe hranom uz redovita testiranja može smanjiti, ali ne i eliminirati rizike. Određena zanimanja povećavaju rizik od izloženosti jer su ljudi izloženi izvorima dioksina poput industrijskih procesa koji uvijek proizvode barem neke od ovih spojeva, čak i uz kontrolu onečišćenja. Postoje i rezervoari kontaminacije dioksinom iz razdoblja kada su se ti spojevi naveliko proizvodili koji mogu biti značajan izvor u nekim regijama.