Dio radosti čitanja je smišljanje kako postati dobar u analiziranju literature na smislen način. Prvi korak je shvatiti kakav se tekst čita, jer analiza teksta može varirati ovisno o vrsti pisanja. Analiza literature predstavljene kao roman, na primjer, razlikovat će se od analize kratke priče ili pjesme. Čitatelj može prepoznati zaplet u kratkoj priči ili romanu, ali u pjesmi zaplet možda uopće nije prisutan; umjesto toga, središnja tema ili ideja može biti prisutna za identifikaciju.
Identificiranje ključnih elemenata priče još je jedan dobar savjet za analizu literature. Postavka, ton, tema, pa čak i identitet pripovjedača mogu pomoći da se analiza literature uvelike olakša. Mjesto radnje je mjesto i vrijeme u kojem se priča događa i može imati značajan utjecaj na interakciju likova, kako se radnje odvijaju i kako se interakcije mogu tumačiti u kontekstu vremenskog razdoblja. Ton je opće raspoloženje koje je pisac odabrao da ispriča priču. Prepoznavanje tona priče može čitatelju dati bolje razumijevanje motivacije likova i središnje ideje iza teksta.
Autori često pokušavaju prenijeti ideje bez izravnog izražavanja tih ideja koristeći figurativni jezik. Dobra je ideja naučiti neke od različitih vrsta figurativnog jezika kada analizirate književnost, a neke od najvažnijih vrsta figurativnog jezika uključuju metaforu i usporedbu. Podobe su usporedbe između dvije naizgled različite stvari pomoću riječi “sviđa mi se” ili “kao”. Metafora je također usporedba između dvije naizgled različite stvari, ali metafore ne koriste “kao” ili “kao” za označavanje usporedbe. Metafore može biti teže identificirati od usporedbi, ali sposobnost prepoznavanja bilo koje vrste figurativnog jezika pomoći će čitatelju da dublje razumije tekst.
Pripovjedač je pripovjedač, a glas može doći u različitim oblicima ovisno o odabiru autora. Pri analizi literature važno je identificirati pripovjedača, kao i tip pripovjedača koji priča priču. Sveznajući pripovjedač iz treće osobe, na primjer, ispričat će priču na sveznajući ili sveznajući način. To znači da će čitatelj dobiti uvid u misli svih likova u priči. Pripovjedač iz prve osobe ispričat će priču iz perspektive “ja”, a njegovo ili njezino pripovijedanje bit će ograničeno onim što taj lik govori, misli, osjeća ili čini.