Kada je u pitanju analiza satire, čitatelj bi trebao razmotriti inherentnu poruku satire i iskoristiti je kao odskočnu dasku za daljnju analizu. Nakon što je ova poruka određena, čitatelj bi trebao razmisliti je li satira “svjetla” i “zaigrana” ili “teža” te koristi “tamni” ton kako bi izrazio svoju poantu. To može pomoći čitatelju da identificira koju vrstu satire analizira, što onda može olakšati povlačenje paralela između nje i drugih satiričnih djela. Analiza satire bi se zatim trebala nastaviti ispitivanjem autorove prave svrhe ili stava o toj temi, te bilo kakvog rješenja koje bi autor mogao iznijeti.
Analiza satire često bi trebala započeti općom ocjenom sadržaja koji se nalazi u satiri, kako bi se razumjela osnovna tema djela. Čitatelj može u početku djelo smatrati “vrijednim za lice”, zanemarujući satiru, kako bi odredio o čemu se raspravlja. U djelu poput A Modest Proposal Jonathona Swifta, Swift predlaže da siromašni Irci prodaju svoju djecu bogatim Englezima kao meso kako bi si mogli priuštiti hranu. Zanemarujući očitu i mračnu satiru u ovom prijedlogu, brzo se može vidjeti da su tema siromaštva i nestašice hrane.
Nakon što je ova tema određena, čitatelj bi trebao nastaviti analizu satire promatrajući stvarnu korištenu satiru i ton takve satire. U gornjem primjeru, satira je očito prijedlog da ljudi prodaju svoju djecu kako bi se mogli prehraniti. Ovo je nehuman i nezamisliv čin za sve razumne ljude, pa je satira u ovom primjeru jasna. To je također satira s mračnim i pomalo “opakim” tonom.
Analiza satire može se nastaviti korištenjem ovih informacija kako bi se utvrdilo kojoj vrsti satire pripada određeno djelo. Skromni prijedlog, na primjer, općenito se smatra djelom juvenalske satire, koje je često “mračno” i okrutno po tonu, a namijenjeno je da ukaže na osudu nekog aspekta teme. Za razliku od toga, neka djela mogu biti horatijevska satira, koja je često “svjetlijih” tona i zamišljena da bude razigranija u svom pristupu satiri. Analiza satire može odrediti koju vrstu satire neko djelo koristi, uključujući menipovsku satiru koja je kaotičnija i univerzalnije podrugljiva, kako bi se omogućilo čitatelju da bolje razumije perspektivu pisca.
Sve ove informacije mogu se koristiti u analizi satire kako bi čitatelju pomogle da razumije temu, vrstu satire koja se koristi za ilustraciju nečega o toj temi i kako pisac gleda na tu temu. Odatle čitatelj treba pokušati utvrditi predlaže li pisac pravo rješenje, koje je često uključeno u djelo satire. Ovo rješenje se u djelu često odbacuje, budući da je satirično stajalište iskrivljeno prema istinskoj perspektivi pisca, pa bi analiza djela trebala ovo rješenje izbaciti iz konteksta satire.