Bojenje betonskog poda može promijeniti dosadnu sivu površinu tako da ona postane dio dizajna kuće i može pomoći u zaštiti poda od redovitog trošenja i habanja. Najbolji savjeti za farbanje betonskih podova su temeljito čišćenje i odmašćivanje poda, pazeći da u betonu nema vlage, tretiranje poda kiselim nagrizačem, korištenje odgovarajuće vrste boje za beton i nanošenje dva sloja brtvila nakon poda. Gotovo je. Bojanje betonskih podova zahtijeva vrijeme i trud, stoga je važno imati vremena za pravilno obavljanje posla.
Prije nanošenja bilo kakve boje na betonsku površinu, ona se mora temeljito očistiti i odmastiti. Dostupni su brojni odmašćivači za ovu vrstu čišćenja. Ako na podu postoje velike mrlje od masnoće, one se mogu djelomično apsorbirati u nosiljci za mačke, a zatim ih izribati trinatrijevim fosfatom. Nakon što je pod očišćen, potrebno ga je potpuno isprati i ostaviti da se osuši nekoliko dana prije bojanja.
Provjera vlage u betonu prije nego što ga pokušate obojiti je još jedan dobar savjet. Jedan od načina testiranja vlage je lijepljenje nekoliko velikih komada plastike preko poda tako da tvori nepropusnu brtvu. Plahte se mogu ostaviti preko noći i ujutro provjeriti ima li kondenzacije. Ako u podu ima vlage, morat će se ponovno zatvoriti prije nego što se može bojati.
Prije nego što obični betonski pod može postati obojeni betonski pod, mora imati odgovarajuću teksturu. Boja se neće lijepiti za pod koji je gladak i nije jako porozan. Kiselina za nagrizanje izvrstan je način pripreme betona za farbanje. Grafičar će učiniti površinu poda hrapavom poput brusnog papira tako da će boja prianjati na pod. Nakon upotrebe kiselinskog nagrizača, pod treba potpuno očistiti i isprati kako bi se osiguralo da na podu ne ostane kiselina prije nego što se boji.
Bojanje betonskih podova ne može se dogoditi bez odgovarajuće boje. Postoje mnoge boje koje su kompatibilne s betonom. Za lak za čišćenje lakiranog betona, boja na bazi epoksida je pametan izbor. Pijesak se može umiješati u epoksid kako bi površina bila neklizajuća, ali to će otežati čišćenje podova.
Boju treba nanositi na pod u tankim, ravnomjernim slojevima. Za nanošenje boje poslužit će kist, valjak ili kompresor boje. Boja bi se trebala potpuno osušiti prije dodavanja sljedećeg sloja. Boja često izgleda svjetlije kada izlazi iz limenke nego na gotovom, oslikanom betonskom podu, pa bi slikar to trebao imati na umu prilikom nanošenja boje.
Posljednji korak u bojanju betonskih podova je nanošenje brtvila. Jedan ili dva sloja kvalitetnog brtvila pomoći će zaštiti novooslikanog betona i uštedjeti na održavanju boje u godinama koje dolaze. Sredstva za brtvljenje mogu biti prilično štetna, stoga prostor treba dobro prozračiti kada se nanosi brtvilo.
Obojeni betonski podovi su alternativa obojenom betonu. Postupak nanošenja bajta je gotovo isti kao i kod bojanja betonskih podova, s očitom razlikom što se umjesto boje za beton koristi bajc za beton. Obojeni betonski podovi također imaju koristi od nanošenja premaza od voska nakon brtvila. Za bojenje betona potrebno je nositi zaštitnu odjeću kao što su naočale i rukavice, jer je mrlju puno teže ukloniti s drugih površina nego boju za beton.