Prilikom izrade 3D animacije potrebno je uzeti u obzir nekoliko čimbenika prije početka. Prvi je osigurati dovoljno prostora na disku za stvaranje, renderiranje i pohranu datoteka, jer 3D animacija može zahtijevati veliku količinu prostora. Drugo, važno je biti ugodan i razumjeti kako softver za animaciju, modeliranje i renderiranje radi, kao i kako se sinkronizira s vanjskim aplikacijama kao što su uređivači slika. Animiranje primitivnih oblika kao što su kocke ili sfere koje se odbijaju može se činiti lakim, ali važno je razumjeti koncepte uklanjanja kože, namještanja i ključnih kadrova za složenije mrežne objekte kao što su ljudski likovi. Vrijeme se može uštedjeti odlučivanjem kakav će biti ciljni prikaz, jer će to pomoći u određivanju omjera širine i visine slike za renderiranje, potrebnog broja okvira u sekundi i, u nekim slučajevima, formata datoteke koji se mora koristiti za konačni proizvod.
Razumijevanje kako i zašto funkcionira program ili paket 3D animacije od vitalnog je značaja za stvaranje dobre animacije. Uz nepotpuno razumijevanje, nevjerojatno korisne značajke mogu ostati neiskorištene ili bi se nepredvidivi rezultati, poput nestajanja tekstura, mogli pojaviti bez objašnjenja. Poznavanje načina na koji program za animaciju stupa u interakciju s drugim aplikacijama – kao što su modeleri, video koderi i rendereri – također je važno, jer bi to moglo značiti ograničavanje upotrebe značajki koje se možda neće prenijeti na druge programe.
Kada radite s bilo kojom vrstom softvera za 3D animaciju, važno je razumjeti kako ključni okviri rade unutar programa, jer su oni temelj većine animacija. Osim ključnih kadrova, jedna bitna stvar koju treba proučiti je kako pravilno izgraditi mrežu kako bi se njome moglo manevrirati kada je opremljen kosturom bez deformiranja mreže na nepoželjan način. To obično uključuje korištenje što manje poligona u modelu ili odvajanje vremena za pravilno odmjeravanje svakog vrha putem pokušaja i pogrešaka. Isti koncept vrijedi i za stvaranje tekstura koje će se nanositi ili obložiti na model.
Ako 3D animacija koristi pokretne likove, razumijevanje nekih trikova o tome da gibanje izgleda organski može pomoći. Općenito, organsko gibanje slijedi lukove; gotovo nikad ne slijedi ravnu liniju. Pokret jednog dijela modela trebao bi pokrenuti neke male kretnje iz drugih dijelova modela, kao što je slučaj s ljudskom glavom koja se okreće na jednu stranu, uzrokujući lagano pomicanje ramena i trupa pri tom procesu. Također može biti korisno izgraditi biblioteku pokreta za dani kostur kako bi se mogli prilagoditi ili ponovno koristiti bez potrebe za rekonstruiranjem cijelog niza za ono što bi mogla biti samo mala razlika.
Prilikom izrade 3D animacije važno je razumjeti da većinu profesionalnih animacija zapravo stvaraju timovi animatora i svaki mali zadatak obavlja jedna osoba koja je vješta u tom području. U kratkoj animaciji, jedan lik može imati čak 10 ljudi koji rade samo na tom liku, a svaki od njih obavlja različite zadatke kao što su pokret, ključni okvir, teksture i modeliranje mreže. Izrada čak i kratke 3D animacije može potrajati dugo, stoga je strpljenje od vitalnog značaja.
Nakon što je stvarna 3D animacija gotova, obično je treba prikazati okvir po okvir prema nekim specifikacijama, a zatim komprimirati u vidljiv medijski format. Animacija koja traje samo minutu može zahtijevati renderiranje 1,800 pojedinačnih okvira. Ovisno o kvaliteti renderiranja, svaki okvir bi mogao potrajati sat vremena ili više za renderiranje, što znači da bi visokokvalitetna, složena animacija duga minuta mogla zahtijevati 75 dana za renderiranje. Kako bi se izbjegla neočekivana vremena renderiranja, treba pratiti brzinu renderiranja za okvir i, ako je potrebno, modificirati scenu kako bi se smanjila ako postane preduga.