Izvozni faktoring je financijski proces u kojem poduzeća za uvoz i izvoz prodaju robu i usluge klijentima, a zatim prodaju otvorene salde potraživanja banci. Banka je tada odgovorna za prikupljanje tih salda. Najbolji savjeti za uspostavu procesa izvoznog faktoringa su poslovanje u stranoj zemlji sa zakonima koji štite vlasnička prava, odabir stabilizirane lokalne banke ili tvrtke, smanjenje rizika prodajom kvalificiranih potraživanja i korištenje faktoringa samo za kratkoročno financiranje.
Prilikom rada u inozemstvu, tvrtke su dužne poštivati sve važeće zakone koji se odnose na poslovne transakcije. Neke zemlje možda ne priznaju potraživanja kao oblik vlasništva nad kapitalom klijenta ili klijenta. To može otežati faktorizaciju potraživanja jer tvrtka ili banka koja kupuje račune neće moći naplatiti novac putem pravnog sustava strane zemlje. Faktoring banke stoga će se suočiti s gubitnom ponudom ako kupe potraživanja samo s nadom da će naplatiti novac na temelju goodwilla klijenta ili klijenta koji duguje saldo.
Tvrtke koje se bave faktoringom potraživanja na međunarodnom planu morat će odabrati stabiliziranu banku ili drugog partnera za ovaj proces. Te institucije moraju imati kapital za plaćanje unaprijed za potraživanje na temelju prethodno određenih postotaka. Neuspješno odabir pravog partnera za izvozni faktoring može dovesti do toga da tvrtke moraju otkupiti prodana potraživanja ili izgubiti novac ako pristanu na proporcionalni raspored plaća za primanje svog novca. Stabilan faktoring partner također će osigurati da banka ili tvrtka bude dostupna za buduće transakcije, stvarajući snažan poslovni odnos za potraživanja u faktoringu.
Izvozni faktoring — sličan domaćem faktoringu — obično će najbolje funkcionirati kada se prodaju potraživanja kreditno sposobnih kupaca ispod 180 dana ili manje. Time se osigurava da će domaća tvrtka dobiti najviše novca prilikom faktoringa potraživanja. Također pomaže tvrtki da izbjegne ulazak u ugovore o regresnom faktoringu. Faktoring banke i tvrtke zahtijevat će od prodavatelja da otkupi sva potraživanja koja tvrtka ne može naplatiti. To je posebno teško ako domaća tvrtka ima malo znanja ili stručnosti u radu u stranoj zemlji.
Faktoring je najbolji kao kratkoročno rješenje za gotovinsko financiranje. Kontinuirana prodaja potraživanja dugoročno će rezultirati gubitkom novca poduzeća. Na primjer, većina izvoznih faktoringa rezultira time da poduzeća primaju samo oko 80 do 90 posto ukupnog stanja na svojim otvorenim potraživanjima. To rezultira gubitkom ove prodaje, što može biti gore ako strana zemlja ima nepovoljan tečaj. Tvrtke će tada izgubiti dodatnu vrijednost u dolarima prijenosom tog novca u svoje domaće poslovanje.